Uvod: Mišićno-koštani poremećaji uzrokovani radom (engl. Work-Related Musculoskeletal Disorders – WRMSDs) najčešća su oboljenja povezana s radom, a opisuju širok dijapazon degenerativnih i upalnih stanja. WRMSDs pogađaju milione radnika na području cijele Evrope i svijeta, a sami poslodavci zbog njihovih posljedica troše milijarde eura. Zdravstvo kao poseban sektor ima jednu od najvećih prevalenci radom uzrokovanih mišićno-koštanih poremećaja (MKP) u svijetu daleko ispred građevinarstva, rudarstva i proizvodnje. Ispitanici i metode: U istraživanje bilo je uključeno 177 zdravstvenih profesionalca oba spola koji su svojim radom aktivno uključeni u pružanje zdravstvenih usluga, kategorizirani prema životnoj dobi i vrsti radnih zadataka koje obavljaju u različitim položajima tijela u okviru svojih stručnih službi. Instrumenti koji su se koristili u istraživanju su standardizirani holandski upitnik za MKP (Dutch Musculoskeletal Discomfort Questionnaire – DMQ), standardizirani upitnik za procjenu indeksa radne sposobnosti (Work Ability Index – WAI) i ergonomski interventni program. Istraživanje je trajalo od januara 2021. do oktobra 2021. godine. Rezultati: Najveća učestalost MKP povezanih s radom kod zdravstvenih profesionalaca prije i poslije provođenja ergonomskog interventnog programa bila je u području vrata (83,1% prije, 64,9% poslije), u regiji gornjeg dijela leđa (71,8% prije, 56,5% poslije) te u regiji donjeg dijela leđa (68,4% prije, 55,9% poslije). Prosječna vrijednost indeksa radne sposobnosti prije uvođenja ergonomskog interventnog programa iznosila je 35,44±8,59, dok se poslije provedenog ergonomskog interventnog programa statistički signifikantno povećala i iznosila je 38,40±7,30. Zaključak: Ergonomski interventni program je utjecao na smanjenje učestalosti MKP uzrokovanih radom, i povećanje radne sposobnost zdravstvenih profesionalaca.

Cardiovascular diseases (CVDs) are a group of diseases with a very high rate of morbidity and mortality. The clinical presentation of CVDs can vary from asymptomatic to classic symptoms such as chest pain in patients with myocardial infarction. Current therapeutics for CVDs mainly target disease symptoms. The most common CVDs are coronary artery disease, acute myocardial infarction, atrial fibrillation, chronic heart failure, arterial hypertension, and valvular heart disease. In their treatment, conventional therapies and pharmacological therapies are used. However, the use of herbal medicines in the therapy of these diseases has also been reported in the literature, resulting in a need for critical evaluation of advances related to their use. Therefore, we carried out a narrative review of pharmacological and herbal therapeutic effects reported for these diseases. Data for this comprehensive review were obtained from electronic databases such as MedLine, PubMed, Web of Science, Scopus, and Google Scholar. Conventional therapy requires an individual approach to the patients, as when patients do not respond well, this often causes allergic effects or various other unwanted effects. Nowadays, medicinal plants as therapeutics are frequently used in different parts of the world. Preclinical/clinical pharmacology studies have confirmed that some bioactive compounds may have beneficial therapeutic effects in some common CVDs. The natural products analyzed in this review are promising phytochemicals for adjuvant and complementary drug candidates in CVDs pharmacotherapy, and some of them have already been approved by the FDA. There are insufficient clinical studies to compare the effectiveness of natural products compared to approved therapeutics for the treatment of CVDs. Further long-term studies are needed to accelerate the potential of using natural products for these diseases. Despite this undoubted beneficence on CVDs, there are no strong breakthroughs supporting the implementation of natural products in clinical practice. Nevertheless, they are promising agents in the supplementation and co-therapy of CVDs.

Introduction: Laboratory professionals (LP) are exposed to various hazards in the workplace, whose direct and/or cumulative effects can lead to the development of health disorders of varying severity. Our study aims to assess the level of occupational risk in biomedical laboratories. Subjects and methods: A cross-sectional study was conducted between November 2020 and February 2021. The study included LP of all profiles in Europe, and the territorial affiliation of the respondents formed the basis for the formation of the groups studied. A validated questionnaire used for data collection was distributed online through the networks of professional associations. Based on the type of agent, frequency of exposure, characteristics of the workplace and work process, and individual factors, an occupational risk assessment matrix was created in categories ranging from low to very high. Descriptive and inferential statistical methods with a statistical significance threshold of 5% (p ≤ 0.05) were used for the statistical analysis. Results: Significant differences in risk categorization were found between the groups studied (p < 0.001). Overall, 81.2% of LP in the European Union fall into the medium risk category, while more than half (52.1%) of LP and 1.7% of LP in Bosnia and Herzegovina fall into the high and very high risk categories. Higher education, service longer than 21 years, public sector, and biochemistry laboratory were identified as predictors of high risk, while predictors of very high risk were higher education, service of 21 to 30 years, public sector, and histopathology and molecular laboratories. Conclusions: Lack of equipment, organizational issues and working conditions were identified as weak points that directly correlate with risk levels in biomedical laboratory workplaces. Additional efforts to control exposure in biomedical laboratories are needed to maintain the health of LP.

Uvod: Biotin, vitamin H ili vitamin B7, je topiv u vodi i neophodan je za reakcije karboksilacije, glukoneogenezu i metabolizam aminokiselina. Preporučena doza za odrasle je 0,03-0,06 mg/dan. Terapija visokim dozama biotina medicinski je indicirana za urođene pogreške metabolizma (nedostatak biotinidaze) i određene oblike alopecije, obično u dozama 5-10 mg/dan. U kliničkom ispitivanju je primjena biotina u dozi od 300 mg/dan kao tretman za progresivnu multiplu sklerozu. Materijal i metode: Streptavidin i manjim dijelom avidin nekovalentno se vežu za biotin s posebno jakim afinitetom, a trajnost te interakcije iskorištava se u laboratorijskim tehnikama kao što su western blot, protočna citometrija, imunohistokemija i imunohemijski testovi. Prema trenutačnim istraživanjima, poznato je da biotin uzrokuje interferencije u imunohemijskim testovima. Biotin ima sposobnost vezanja na različite molekule (biotinilacija) uz minimalne promjene u funkcionalnih ili antigenskih svojstava. Interferencije sa biotinom uključuju brojne imunohemijske testove kao što su proteini i steroidni hormoni, tumorski markeri, mikronutrijenti i lijekovi. Rezultati: Biotin može lažno povećati ili smanjiti rezultate u kompetitivnome i nekompetitivnome “sendvič” imunohemijskom testu. Niža povećanja vrijednosti obično se čine manje značajnima u usporedbi s visokim odstupanjima kod povišenih koncentracija biotina, ali mogu biti od terapijske i dijagnostičke važnosti. Osobito za procjenu hormona štitnjače (T3, T4, fT3, fT4), steroidnih hormona (kortizol, progesteron, testosteron i estradiol) kao i vitamina B12 i folne kiseline u slučaju postojeće interferencije biotina teško će se razlikovati deficit, referentna vrijednost odnosno povećanje. Interferencija sa biotinom mogla bi se ukloniti sa serijskim razblaženjem uzorka, ponavljanjem analize na drugoj metodi koja ne koristi biotin, utvrđivanjem koncentracije biotina i uklanjanjem biotina prije nego što se uzorak testira. Zaključak: Preporuka je da pacijent prestane sa terapijom biotina 3 dana prije uzorkovanja krvi odnosno 14 dana ako se koriste visoke doze biotina.

Uvod: Heterogena priroda akutne mijeloične leukemije (AML) iziskuje primjenu specifičnih i pouzdanih laboratorijskih testova pri postavljanju dijagnoze. Istraživanja ukazuju na određene nedostatke konvencionalnih morfoloških i imunofenotipskih metoda, ali i potrebu za imple-mentacijom kompleksnog dijagnostičkog algoritma koji uz navedene metode inkorporira citogenetičke i molekularno-genetičke analize u integrirani dijagnostički pristup. Cilj: Predstaviti prednosti i nedostatke integriranog dijagnostičkog pristupa u dijagnostici akutne mijeloične leukemije. Metode: Za potrebe neeksperimentalnog kvalitativnog istraživanja, pretražene su relevantne baze podataka (PubMed, Scopus i Web of Science). Pretraga baza u širem opsegu provedena je uz pomoć ključnih riječi acute myeloid leukemia, cytomorphology, flow cytometry, cytogenetic abnormalities i molecular diagnostics. Za konačnu analizu, odabrani su naučni radovi koji zadovoljavaju kriterije relevantnosti i povezanosti s postavljenim ciljem i temom istraživanja. Rezultati: Integracija dijagnostičkih modaliteta u AML predstavlja veliki izazov zbog kontinuriane složenosti i opterećenja za zdravstvene profesionalce. Kao značajne prednosti izdvajaju se mogućnost umrežavanja rezultata različitih dijagnostičkih modaliteta, te detekcija nespecifičnih i izazovnih slučajeva AML. Prijavljeni nedostaci se odnose na potrebu za jedinstvenim protokolima, nepredvidiv turnaround time, validaciju i potrebu za visoko specija-liziranim osobljem. Danas se sve više pažnje pridaje AI (engl. artifical intelligence) i njenoj sposobnosti da obradi podatke s ciljem pružanja brzih i preciznih dijagnostičkih i prognostičkih informacija što predstavlja obećavajući koncept u AML-u. Usvajanje ove paradigme znatno bi olakšalo trenutne pristupe i unaprijedilo koncept zdravstvene zaštite. Zaključak: Integrirani dijagnostički pristup ima za cilj poboljšati kvalitet pojedinačnih metoda primjenom dosadašnjih saznanja i paralelnim testiranjem novih mogućnosti. S razvojem precizne medicine, ovaj dijagnostički model će u budućnosti dobiti dodatni značaj. Neovisno od utvrđenih prednosti i nedostatka, dostupna istraživanja ukazuju na nužnost dodatnih napora i primjenu AI za uspostavljanje standardiziranog integriranog pristupa na globalnom nivou.

The Aether-Scalar-Tensor (AeST) theory is an extension of General Relativity (GR) which can support Modified Newtonian Dynamics (MOND) behaviour in its static weak-field limit, and cosmological evolution resembling ΛCDM. We consider static spherically symmetric weak-field solutions in this theory and show that the resulting equations can be reduced to a single equation for the gravitational potential. The reduced equation has apparent isolated singularities at the zeros of the derivative of the potential and we show how these are removed by evolving, instead, the canonical momentum of the corresponding Hamiltonian system that we find. We construct solutions in three cases: (i) in vacuum outside a bounded spherical object, (ii) within an extended prescribed source, and (iii) for an isothermal gas in hydrostatic equilibrium, serving as a simplified model for galaxy clusters. We show that the oscillatory regime that follows the Newtonian and MOND regimes, obtained in previous works in the vacuum case, also persists for isothermal spheres, and we show that the gas density profiles in AeST can become more compressed than their Newtonian or MOND counterparts. We construct the Radial Acceleration Relation (RAR) in AeST for isothermal spheres and find that it can display a peak, an enhancement with respect to the MOND RAR, at an acceleration range determined by the value of the AeST weak-field mass parameter, the mass of the system and the boundary value of the gravitational potential. For lower accelerations, the AeST RAR drops below the MOND expectation, as if there is a negative mass density. Similar observational features of the galaxy cluster RAR have been reported. This illustrates the potential of AeST to address the shortcomings of MOND in galaxy clusters, but a full quantitative comparison with observations will require going beyond the isothermal case.

Abstract Tourist boards, through their social activities, can make a tourist destination, tourist attractions and tourist products attractive, unique, and special. Through relevant scientific knowledge, using the tools and techniques of destination management as well as modern forms of communication, tourist boards can make the entire area of a tourist destination very interesting and desirable for tourist visits throughout the year by promoting the specificity, authenticity and originality of the tourist offer and tourist products. Keywords: tourist board; tourism promotion through sports and sports recreation competitions; tourism promotion through social networks, tourism

Uvod: Postoje značajni dokazi da djeca sa Diabetes mellitus-om tip 1 (DMT1) imaju niži kvalitet života od svojih zdravih vršnjaka. Holistički pristup pacijentu podrazumijeva razumijevanje kvaliteta života koji je od prognostičke važnosti za poboljšanje ublažavanja simptoma, zdravstvenu njegu i rehabilitaciju pacijenata. Zdravstvena njega usmjerena na porodicu je koncept koji je prihvaćen kao idealan model pružanja zdravstvene zaštite, posebno kod djece sa DMT1, jer je dokazano da je sudjelovanje majke u liječenju dijabetesa vlastite djece najvažnija odrednica za dobru kontrolu glikemije. Ciljevi rada: Ispitati faktore koji utiču na kvalitet života djece i adolescenata oboljelih od DMT1, istražiti podršku zdravstvenog sistema u Kantonu Sarajevo, te predložiti korektivne mjere na nivou porodice i zdravstvenog sistema u cilju poboljšanja kvaliteta života porodica sa djecom/adolescentima oboljelim od DMT1. Metode istraživanja: Tip studije je studija presjeka provedena deskriptivno analitičkom metodom. U studiju je uključeno 50 djece/adolescenata oboljelih od DMT1 i 50 primarnih njegovatelja sa područja Kantona Sarajevo. Provođenjem relevantnog broja instrumenata istraživanja, holistički se pristupilo detekciji problema sa kojima se susreću djeca i adolescenti oboljeli od DMT1. Rezultati: Bolji kvalitet života djece i adolescenata oboljelih od DMT1 je povezan sa boljom kontrolom glikemije, a kontrola glikemije kod djece i adolescenata značajno je povezana sa znanjem primarnog njegovatelja o dijabetesu. Podrška zdravstvenog sistema u Kantonu Sarajevo je nedostatna. Zaključak: Uvažavajući potrebu edukacije i savjetovanja djece/adolescenata i njihovih roditelja/staratelja, od velikog značaja bi bilo definisanje potreba za uključivanjem zdravstvenih profesionalaca, posebno medicinskih sestara specijalista za dijabetes i nutricionista, koji bi realizovali kako preventivne programe, tako i korektivne mjere na nivou porodice i zdravstvenog sistema i obezbijedili podršku porodicama djece i adolescenata oboljelih od DMT1.

Uvod: Lumbalni bolni sindrom podrazumijeva tegobe koje se javljaju u donjem dijelu leđa. Najčešći razlog je disfunkcija lumbosakralnog dijela kičme i zaštitna mišićna reakcija na bol. Tegobe koje nastaju u lumbalnom dijelu kičme u rasponu od nespecifičnog do diskogenog porijekla nose zajednički naziv lumbalni bolni sindrom. Cilj istraživanja je bio ispitati efikasnost dry needling tehnike uz ostale modalitete fizikalne terapije na intenzitet i katastrofiziranje bola i stepen onesposobljenja osoba s lumablnim bolnim sindromom. Metode istraživanja: Istraživanje je dizajnirano kao prospektivna randomizirana studija koja je upoređivala stanje ispitanika prije i nakon provedenog tretmana. Istraživanje je obuvatilo 35 ispitanika s lumbalnim bolnim sindromom oba spola, dobi od 25 do 83 godine i različitih zanimanja. Ispitanici su nakon provedenog fizikalnog pregleda započeli proces fizioterapijske rehabilitacije koja je obuhvatila Dry needling tehniku uz standardne modalitete fizikalne terapije: Interferentnu struju, terapijski ultrazvuk, LASER i kratkotalasnu dijatermiju. Terapijski protokol je trajao 10 dana u vremenskom periodu od dvije sedmice. Rezultati istraživanja: Analiza srednjih vrijednosti Vizualne analogne skale (VAS) i skale katastrofizacije bola (PCS) je pokazala značajno poboljšanje u odnosu na period prije terapije; VAS prije terapije 8,17, nakon terapije 3,06, PCS prije terapije 25,66, nakon terapije 9,11. Analiza Oswestry Disibility Index skale (ODI) je također pokazala značajno smanjenje srednjih vrijednosti stepena onesposobljenja ispitanika nakon provedenog terapijskog protokola; ODI prije terapije 52,00. nakon terapije 22,00. Zaključak: Dry needling tehnika uz standardne fizikalne procedure dovodi do smanjenja intenziteta i katastrofizacije bola, te smanjenja stepena onesposobljenja osoba s lumbalnim bolnim sindromom.

Single nucleotide point mutations in the KRAS oncogene occur frequently in human cancers, rendering them intriguing targets for diagnosis, early detection and personalized treatment. Current detection methods are based on polymerase chain reaction, sometimes combined with next-generation sequencing, which can be expensive, complex and have limited availability. Here, we propose a novel singlet oxygen (1O2)-based photoelectrochemical detection methodology for single-point mutations, using KRAS mutations as a case study. This detection method combines the use of a sandwich assay, magnetic beads and robust chemical photosensitizers, that need only air and light to produce 1O2, to ensure high specificity and sensitivity. We demonstrate that hybridization of the sandwich hybrid at high temperatures enables discrimination between mutated and wild-type sequences with a detection rate of up to 93.9%. Additionally, the presence of background DNA sequences derived from human cell-line DNA, not containing the mutation of interest, did not result in a signal, highlighting the specificity of the methodology. A limit of detection as low as 112 pM (1.25 ng/mL) was achieved without employing any amplification techniques. The developed 1O2-based photoelectrochemical methodology exhibits unique features, including rapidity, ease of use, and affordability, highlighting its immense potential in the field of nucleic acid-based diagnostics.

Bronchiolitis is a relatively common respiratory condition, usually presenting in the first two years of life. It is followed by audible phenomena, due to inflammatory airway obstruction. Common symptoms are nasal discharge, cough, tachypnoea, fever, and cyanosis. The cause is viral, most commonly respiratory syncytial virus. Bronchitis leads to respiratory acidosis and leads to accumulation of carbon dioxide. We analyzed 83 patients with a diagnosis of bronchiolitis at the discharge from the Pediatric clinic of the Clinical Center of the University of Sarajevo. We observed the relationships between acid-base status parameters, blood work parameters, age, and weight and placed them into groups based on whether they had any co¬morbidities or not. Patients without comorbidities showed significant differences in age, body temperature, and leukocyte count compared to patients with comorbidities. We also noted significant correlations be¬tween age, weight, hemoglobin level, hematocrit, erythrocyte count, pCO2, pH, and HCO3 which led to a conclusion that it is likely that in young children with bronchiolitis, the issue is not in the elimination of CO2 through lungs. Rather, it is the transport of CO2 to the lungs due to reduced erythrocyte count and so we believe, that if proven feasible, bronchiolitis could be treated with pure erythrocyte trans.

Uvod: Upravljanje medicinskim laboratorijem ima mnogo izazova kako u stručnim tako i u upravljačkim pitanjima. Prilikom kreiranja zdravstvene politike Europske unije velika pažnja se posvećuje sigurnosti pacijenta tokom pružanja zdravstvene zaštite. Svjedoci smo da je pojava pandemije Covid-19 jedna od najtežih kriznih situacija s negativnim utjecajem na život u svim zemljama svijeta. Zdravstvena kriza često zahtijeva uspostavljanje ravnoteže između zdravstvene zaštite i oskudnih resursa, gdje se najvažnije ogleda rukovodstvo menadžmenta. Cilj istraživanja je ukazati na značaj kriznog menadžmenta u medicinskim laboratorijama i prikazati najčešće korištene strategije. Materijal i metode istraživanja: Autori su napravili strukturiranu analizu relevantnih informacija predstavljenih u radovima naučnih časopisa i konferencija, službenim izvješćima organizacija koje imaju ulogu u upravljanju zdravstvenim krizama. Specifične ključne riječi ili fraze korištene za upite spomenutih izvora uključuju: zdravstveni menadžment, zdravstvena zaštita, zdravstvena kriza, Covid-19. Rezultati: Voditelji laboratorija moraju posjedovati znanje o međuovisnosti kriza samog zdravstvenog sistema, kriza unutar određene zdravstvene organizacije i krize koja se dešava u društvu (panedmija) gdje se očekuje da zdravstveni sistem odgovori učinkovito sa svim raspoloživim kapacitetima. Pandemija COVID-a bacila je u središte pažnje laboratorijsku medicinu, pokazujući koliko je zapravo laboratorijska dijagnostika značajna u kriznim situacijama. Stoga, načela upravljanja rizikom treba smatrati sastavnim dijelovima laboratorija u osiguravanju kvalitete i sigurnosti. Ključni elementi za učinkovit krizni menadžment koji podrazumijeva visokokvalitetnu zdravstvenu zaštitu i dobro opremljeno medicinsko laboratorijsko osoblje, zahtijeva od voditelja laboratorija da se usredotoče na strateško planiranje, komunikaciju i brzo djelovanje. Zaključak: Uspješno upravljanje krizama u medicinskim laboratorijama mora uključivati vještine iz različitih područja stručnosti i znanja, čineći složen fenomen za planiranje i provedbu akcija. Dobra organizacija je ključna kako bi se donijele odluke koje će smanjiti uticaj nastale krize u različitim dimenzijama.