Proizvodnja hrane u Bosni i Hercegovini, naročito u uslovima klimatskih promjena, predstavlja veliki izazov i strateško pitanje za budućnost. Poljoprivreda je sektor koji u potpunosti zavisi od klimatskih i hidroloških uslova, a povećana učestalost ekstremnih pojava, poplava, suša, toplotnih talasa, mrazeva i oluja, direktno ugrožava stabilnost prinosa i očuvanje plodnosti zemljišta. Klimatske promjene mijenjaju režim padavina, vodni bilans i toplinski režim tla, što dovodi do degradacije zemljišta i smanjenja produktivnosti. U radu se, polazeći od analitičkog izvještaja o procjeni i optimizaciji meteorološke i hidrološke mreže Federacije BiH i postojećeg konceptualnog okvira klimatskih rizika po zemljište, analiziraju kapaciteti hidrološke, meteorološke i agrometeorološke mreže kojima upravlja Federalni hidrometeorološki zavod. Poseban naglasak stavljen je na ulogu modernizacije hidrometeorološke mreže, uključujući automatske hidrološke, meteorološke i agrometeorološke stanice, kao i na metodološki okvir mjerenja temperature tla geotermometrima i temperature zraka na 5 cm iznad tla, koji predstavljaju ključne elemente agrometeorološkog monitoringa. Analiza pokazuje da postojeća mreža nije u potpunosti funkcionalna: oprema je djelimično zastarjela, prostorna pokrivenost je neujednačena, nivo automatizacije ograničen, a međuinstitucionalna razmjena podataka nedovoljno normirana. Sa druge strane, posljednjih godina, kroz projekte podržane međunarodnim fondovima, ostvareni su značajni pomaci u modernizaciji mreže i razvoju digitalnih platformi, uključujući agrometeorološku platformu FHMZa. Na osnovu provedenih analiza predložene su konkretne preporuke za daljnju modernizaciju i integraciju hidrometeorološkog monitoringa kako bi se podržala klimatski otporna i održiva poljoprivreda u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Industrijalizacija, urbanizacija i porast stanovništva u svijetu uzrokuju velik pritisak na životnu sredinu i okoliš. Načešći zagađivači okoliša su policiklični aromatski ugljikovodici, pesticidi, herbicidi, teški metali i metaloidi, te mikro/nano plastika koja je rastući problem. Zagađenje zemljišta je poseban problem jer nastale hemijske, fizičke i biološke promjene u tlu nepovoljno utiču na ekosistem, a posredno i na ljudsko zdravlje. Također, zemljište je često krajnji „filter“ za mnoge zagađujuće materije, koje se putem tla akumuliraju i mogu dospjeti u podzemne vode i prehrambeni lanac. Djelovanje polutanata u tlu može dovesti do smanjenja biodiverziteta, degradacije tla i gubitka plodnosti, što su dugoročni ekološki i ekonomski izazovi. Konvencionalne metode dekontaminacije, koje se najčešće koriste za uklanjanje polutanata iz zemljišta zahtijevaju visok stepen tehnološke opremljenosti, veliku potrošnju energije ali i primjenu hemijskih tvari koje uvode nove varijable u kompleksnom ekosistemu tla. Kao djelotvornije, ekonomski i ekološki održivo rješenje ističe se bioremedijacija, biotehnološki pristup dekontaminaciji zemljišta primjenom organizama koji stabiliziraju, akumuliraju ili transformišu polutante u manje toksične spojeve. Na podlogama kontaminiranim antropogenim djelovanjem ili čak prirodno opterećenim polutantima, mogu se pronaći organizmi koji su djelovanjem prirodne selekcije oblikovani za razgradnju ili akumulaciju pojedinih spojeva. Ovakvi organizmi imaju najveći potencijal za primjenu u bioremedijaciji. Molekularnobiološka istraživanja omogućavaju dešifriranje genetičke osnove metaboličkih procesa relevantnih za bioremedijacionu funkciju. U narednom koraku je moguće primijeniti metode genetičkog inženjerstva kako bi se bioremedicioni potencijal unaprijedio ili usmjerio u pravcu ciljanog polutanta. Budući da uspješnost bioremedijacije ovisi o brojnim faktorima poput temperature, pH, strukture i hemijskog sastava zemljišta, međusobnog odnosa bioloških aktera, istraživanja genetičke, biohemijske i fiziološke osnove metabolizma polutanata, biti će od ključne važnosti za realizaciju potencijala bioremedijacije kao procesa. Metodama bioremedijacije nastoji se održati prirodna ravnoteža ekosistema uz minimalan negativan utjecaj na životu sredinu. Ipak, u nastojanju da se unaprijedi efikasnost, prije svega je nužno voditi računa o sigurnosti.

Poljoprivredni sektor Bosne i Hercegovine (BiH) nalazi se pred brojnim izazovima uzrokovanim sve izraženijim geopolitičkim tenzijama, unutrašnjim političkim problemima, negativnim posljedicama klimatskih promjena kao i strukturnim, ekonomskim i agrarno-političkim nedostacima. Poljoprivreda i njeni lanci vrijednosti, osim rijetkih primjera, nedovoljno su konkurentni, a BiH je izraziti neto uvoznik poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, sa -3,9 milijardi KM trgovačkog deficita (2024). Ruralna područja značajno zaostaju u razvoju i suočena su sa sve prisutnijom depopulacijom i problemom nedostatka radnih mjesta i radne snage. Jedan od glavnih političkih ciljeva BiH, barem deklarativno, jeste pristupanje Europskoj uniji (EU). To implicira da je Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) glavno polazište za postavljanje buduće poljoprivredne politike BiH, odnosno Federacije BiH (FBiH), Republike Srpske (RS) i Brčko distrikta BiH (BDBiH). Ovaj rad analizira strukturu trenutno provedenih poljoprivrednih politika u entitetima BiH i BDBiH i agregatno na nivou BiH te dostignuti stepen usklađenosti sa ZPP-om. Neizvjesnost uslovljena početkom pregovora i datumom pristupanja EU i promjenjiva priroda ZPP-a (ZPP kao pokretna meta), mogu implicirati da je izbor poljoprivredne politike u BiH entitetima rezultat, s jedne strane zahtjeva procesa pristupanja EU, a s druge strane domaćih političkih pritisaka. Za potrebe ovog rada korišten je konceptualni okvir za definisanje ključnih načela usklađivanja poljoprivrednih politika i klasifikacijski sistem mjera poljoprivredne politike (APMC), čime je omogućeno detaljno razumijevanje postojeće poljoprivredne podrške u BiH. Iako BiH i njeni entiteti su jasnog opredijeljenja približavanju ZPP-u u budućnosti, stvarna implementacija poljoprivrednih politika značajno odstupa od deklariranog pristupa i više odražava domaće političko-ekonomske interese. Očekivani pritisci pregovora o pristupanju EU i pretpristupna pomoć EU, koja je trenutno znatno niža u odnosu na druge zemlje Zapadnog Balkana (nedostatak pristupa IPARD fondovima), trebali bi biti ključni elementi procesa pristupanja EU koji će potaknuti BiH da prilagodi svoje poljoprivredne politike ZPP-u.

Procjena seizmičke otpornosti konstrukcija visokogradnje prema EC8 može se provesti ocjenom indeksa oštećenja. Primjena postupka pokazana je kroz studiju slučaja armiranobetonske skeletne zgrade spratnosti jedanaest spratova, izgrađene 1968. godine. Zgrada je bila izložena požaru 2014. godine. Za određivanje dinamičkih parametara zgrade provedena je eksperimentalna i numerička analiza. Mjerenjem ambijentalnih vibracija i obradom u programu ARTEMIS definisane su realne vlastite vrijednosti analizirane konstrukcije. Numerička analiza je provedena na MKE modelu. U drugom koraku je provedena nelinearna dinamička analiza za 6 registrovanih akcelerograma potresa. Definisani su indeksi oštećenja i upoređivani za svaki registrovani potres. Prikazane su povezane vrijednosti indeksa oštećenja sa stepenima oštećenja definisanim prema EMS 98. Dati su određeni komentari i izvedeni zaključci.

Poljoprivredno zemljište kao prirodno bogatstvo i dobro od opšteg interesa prvenstveno treba služiti svojoj temeljnoj svrsi, a to je poljoprivredna proizvodnja; njegovi vlasnici su obavezni da ga koriste na zakonom propisani način. Ta temeljna svrha biva osujećena ako vlasnik poljoprivrednog zemljišta nije utvrđen. U radu su analizirani vlasnički odnosi na poljoprivrednom zemljišu sa fokusom na vlasnički status poljoprivrednog zemljišta koje je različitim mjerama nacionalizacije oduzeto ranijim vlasnicima i dodijeljeno drugim subjektima nakon Drugog svjetskog rata. Izostala je pravno-politička odluka u vezi sa restitucijom ovog zemljišta, što je u pravilu uvod u tranzicijski proces. U svrhu pripreme i zaštite podloge restitucije je u SR BiH 1991. godine bila propisana zabrana raspolaganja ovim zemljištem. U radu se konstatira da je zabrana koja traje preko tri decenije neefikasna, da je došlo do nezakonitog prenosa poljoprivrednog zemljišta, da se produženjem zabrane, a bez jasne vizije da li će restitucija biti izvršena, onemogućava racionalno korištenje i upravljanje i poljoprivredna proizvodnja na velikim kompleksima poljoprivrednog zemljišta, te uključivanje ovog zemljišta u izradu prostorno planske dokumentacije. Pored navedene zabrane, je 2022. godine Visoki predstavnik zabranu raspolaganja državnom imovinom proširio i na poljoprivredno zemljište. Postojanje dvije zabrane raspolaganja, koje imaju različite pravne osnove, slijede različite ciljeve uzrokuje pravnu nesigurnost. Zabrana raspolaganja nacionaliziranim poljoprivrednim zemljištem je uspostavljena radi zaštite ranijeg vlasnika, a zabrana koju je proglasio OHR štiti državnu imovinu do donošenja kriterija o raspodjeli te imovine među različitim nivoima vlasti. Pri tome se, kada je u pitanju poljoprivredno zemljište u državnoj svojini, ne radi o imovini kojoj se ne zna titular i rješavanja pravnog statusa ovog zemljišta nije zavisno o odluci o kriteriju raspodjele državne imovine. Nacionalizirano poljoprivredno zemljište, koje nije bilo dodijeljeno određenom subjektu, od 1965. pripada općinama. Zabranom uspostavljenom 2022. godine je onemogućeno općinama da gazduju poljoprivrednim zemljištem, pri čemu prema trenutnom ustavnom uređenju ne postoji organ države BiH koji bi bio nadležan da gazduje ovim zemljištem, što ga ostavlja bez adekvatne pravne zaštite.

Fatigue is a process in which damage accumulates due to the repetitive application of loads that may fall below the yield point. Fatigue is the initiation and propagation of microscopic cracks into macro cracks through repeated application of stresses. All structural steel materials contain metallurgical or fabrication-related discontinuities, and most also include severe stress concentrators. The fatigue begins as an internal or surface flaw where the stresses are concentrated and consist initially of shear flow along slip planes. Over a number of cycles, this slip generates intrusions and extrusions that begin to resemble a crack. A true crack, running inward from an intrusion region, may propagate initially along one of the original slip planes but eventually turns to propagate transversely to the principal normal stress until observing a sudden fracture of the remaining cross-section. The phenomenon may be problematic because a single application of the load would not produce any sign of defect, and a conventional stress analysis may lead to an assumption of safety that does not exist. The history of fatigue covering a time span from 1837 to 1994 was reviewed in an extensive paper by Walter Schütz [1]. Historical milestone papers were collected by Hanewinkel and Zenner [2] and Sanfor [3]. John Mann [4] compiled 21075 literature sources on fatigue problems covering the period from 1838 to 1969 in four books. Since that time the number of publications on fatigue has still considerably increased and it may be estimated to be around 100,000 in the year 2000. Fortunately, consulting the literature on specific topics can now be done with computerized literature retrieval systems.

Liquified Petroleum Gas, often referred to as LPG, is a type of flammable hydrocarbon gas like propane, butane, or a mixture of these gases. When stored under pressure, LPG becomes a liquid which allows for easy transportation and storage. LPG poses numerous hazards ranging from potential leaks and explosions to the dangers posed by improper handling and storage. Liquified petroleum gas is heavier than air and will flow along floors and tend to settle in low spots, such as basements. This could cause an explosion if the mixture of LPG and air is within its explosive limits and there is an ignition source. Workers can be at risk of suffocating if the gas displaces air and reduces the oxygen concentration in the area. Hazardous exposure to LPG can happen by inhalation, skin, and eye contact. Excess pressure due to overfilling, temperature changes, corrosion, a faulty pressure relief valve, or a malfunctioning regulator can lead to leakage, container rupture, damage to connected equipment, or even explosion. Because of these hazards, adequate training must be provided to all workers who may handle compressed or liquified gas cylinders or who will be working near LPG tanks. Appropriate PPE, especially eye and hand protection, should be worn when connecting and disconnecting LPG to or from hoses. Take care when choosing a storage location for liquified petroleum gas. The containers should not be located in any area that has a risk of experiencing excessive heat, tampering by unauthorized persons, or physical damage by passing or falling objects. It’s best to store LPG cylinders at least 20 feet away from the building in an area that is protected from rain, like an open-air cage with floor and a roof. LPG cylinders should not be stored (even temporarily) near exits, stairways, or any other high-traffic areas. Protect stored LPG cylinders from falling by using a support system, like a chain. Consider securing each container individually for easy and safe removal. LPG cylinders should not be rolled, dropped, dragged along the floor, or allowed to bang against other objects. LPG cylinders should be placed in a such a way that the relief valve is in direct contact with the vapor space in the container. LPG cylinders, like propane, may generally be stored in a vertical position. When propane cylinders used to fuel forklifts are placed horizontally the relief device must be at the top. When not in use, the valve on the LPG container should be closed to avoid a potential leak. Do not use excessive force when opening or closing the valve. Carry and transport liquified petroleum gas cylinders in a vertical position, with the valves closed. It is best if the LPG containers have some amount of ventilation while being transported. The LPG cylinders must not be left inside a closed vehicle during hot weather if there is a chance of excessive heat build-up. When transporting an LPG cylinder in a vehicle, it’s generally okay to lay it down but it’s always best to keep it standing up and secured, if possible. Never ask a passenger to hold onto an LPG container. Always transport LPG cylinders in the trunk or cargo area of the vehicle.

The oil and gas industries remain among the largest industries in the world, we believe pumps play a crucial role. Despite much effort worldwide to reduce dependency on these materials, our demand for energy supersedes alternative methods to power our planet or live differently. As pumps play a significant role in the equation, they form indispensable components in the oil and gas industry from exploration to refining. Facilitating the movement of fluids through the lifecycle of hydrocarbon production, transportation, and refining processes, pumps engage in the initial extraction of crude oil from deep reservoirs to the final delivery of refined products to consumers – and are therefore crucial to ensuring efficiency, safety, and profitability of all operations. The work of pumps: a step-by-step process Exploration Pumps present as a critical component in the process known as drilling fluid circulation. More simply put, pumps are used to circulate drilling fluid – in other words mud those results during the drilling process. Key purposes include maintaining pressure in the wellbore, preventing blow-outs, and carry out rock cuttings to the surface. Pumps are a vital part of seismic testing, which involves injecting fluids into the ground to generate seismic waves that facilitate the analysis of subsurface structures. In this way, pumps help to maintain pressure during the injection and extraction of fluids. Production During production, pumps are used to extract crude oil or natural gas from wells to the surface. Diverse types of pumps, such as submersible pumps or beam pumps, may be used depending on the well’s depth and characteristics. In mature oil fields, water injection is often used to maintain reservoir pressure and enhance oil recovery. Pumps inject water into the reservoir, displacing oil towards production wells. Transportation Oil or gas is often transported via pipelines. In order for the material to move along the pipe, pumps are installed at various intervals to maintain the pressure needed for efficient conveyance of crude oil or natural gas. Their value in the process is that they can ensure a continuous flow of fluids over long distances and through varying terrain. Once the oil and gas reach terminals or loading docks where it is stored, pumps are engaged to transfer this raw material from storage tanks to tanker ships or trucks for distribution. As part of a crucial role in loading and unloading operations, pumps are there to ensure timely and safe transfer operations. Refinery processes Pumps are used to transport crude oil within refineries and between different processing units. They function as a key component in moving crude oil through distillation columns, reactors, and various other refining processes. Then there are various stages of the refining process – and pumps again play a significant role in transferring refined products such as gasoline, diesel, and jet fuel between different junctures, and transporting finished products from the refinery to distribution terminals or storage facilities. There is an important hydrocarbon recovery procedure incorporating processes like alkylation or catalytic cracking, during which pumps are employed to circulate catalysts or reagents and recover valuable hydrocarbons from byproducts. Environmental and safety concerns During the drilling, production and refining processes, there may be considerable wastewater generated, and pumps are used to transport this wastewater to various treatment facilities or disposal wells, thus mitigating any environmental impact. Naturally, when dealing with oil and gas, fire protection must be top of mind. Pumps therefore form integral components of firewater systems installed in all oil and gas facilities to provide the necessary water pressure for firefighting in the event of emergencies.

<span>Comparing </span><span>NACE MR0175 /ISO 15156 Vs </span><span>NACE MR0103 /ISO 17495-1</span> <div> <span><br></span> </div> <div> <span> <div> <span>Always in pipeline systems we met the material with NACE MR0175/ISO 15156 pipe or fittings, so do you really know what is the major differences between NACE carbon pipe and normal carbon steel pipe? And how is the cost for nace material?</span> </div> <div> <span><br></span> </div> <div> <span>So today we are going to introduce NACE MR0172 / ISO 15156 from different aspects as below:</span> </div> <div> <span><br></span> </div> <div> <span>Definitions and means</span> </div> <div> <span>Standard Scope</span> </div> <div> <span>Related equipment and products</span> </div> <div> <span>Material Cost</span> </div> <div> <span>Chemical Compositions</span> </div> <div> <span>Mechanical Strength</span> </div> <div> <span>Applications</span> </div> <div> <span>Work Conditions</span> </div> <div> <span>Notifications before Purchasing Nace Pipe and Fittings</span> </div></span> </div>