The aim of this paper is to determine the differences between externalized and internalized behavioral problems in the population of young adolescents in the city of Tuzla on eight different scales of syndromes (anxiety/depression, reticence, physical difficulties, aggression, rules violation, social problems, thinking problems, and attention problems). The paper starts from the assumption that there are differences between younger adolescents with internalized and externalized behavioral problems with regard to gender in such a way that externalized problems will be more frequent in male adolescents and internalized behavioral problems in female adolescents. The sample of respondents in this study consists of 587 young adolescents of both genders. The research was conducted in fifteen primary schools in the city of Tuzla. The Achenbach dimensional classification of behavioral disorders was used for assessment (Achenbach & Rescorla, 2001). The results show higher scores for internalized behavioral problems. Female adolescents had statistically significantly higher scores on the Anxiety/Depression, Somatic Problems, and Thought Problems subscales.

The school is an institution that represents an important link in the social care chain for children and young people, which also involves taking various measures to prevent the occurrence of undesirable behaviors. The aim of the study is to determine the prevalence of risk factors between adolescents with externalized and internalized problems and typically developing adolescents, and to determine in which segment, in the opinion of teachers, early social-pedagogical intervention is most needed. The research sample is made up of 450 students (233 male and 217 female) of the seventh and eighth grades of primary school. The results show that the highest risk factors are present in the group of students with externalized behavioral problems, slightly less in the group with internalized problems, and the least in students without behavioral and emotional problems. When it comes to early social-pedagogical interventions, in the opinion of teachers, they should be comprehensive and implemented by a competent expert.

Anxiety occurs as a most common issue at children and adolescents. Anxiety is the basic symptom of all forms of social nonconformity and emotional damage.The complexity of issues at chronically ill and hospitalized children and adolescents comes from the need for a permanent contact with medical personnel, frequent stay in the hospital, being subject to various medical treatments and rehabilitation programmes which can affect the healthy attachment with the family and the peers. The objective of the research is to determine the presence of anxiety at chronically hospitalized children and adolescents and to detect it’s relation to the adjustment issues.In accordance with the objective the hypothesis has been set up and proven by statistical methods. The research has been conducted at The Clinic for Children’s Diseases, University Clinical Center Tuzla on the sample of 120 subjects. The data was collected during 2014. The research proved that there is a connection between adjustment disability and anxiety at chronically hospitalized children and adolescents. In relation to the adjustment areas, the descriptive statistical parameters were shown for: antisicial behaviour, anger control issues, emotional difficulties, positive attitude towards oneself and the overall adjustment.

Over the past few decades, there are evidences that scientific paradigm is changed from disciplinary to transdisciplinary approaches. The question of sustainability science, novel ways for production and coproduction of knowledge and a matter of accomplishment for real world problems represent a big challenge for scientific and academic community. Transdisciplinary team-based research, integration of knowledge from different disciplines and a view into complex societal problems from different perspectives can make a contribution for production of new, practice-oriented knowledge, applied for social problems solution. Going to the transdisciplinary approach is especially valuable in social sciences, where collaborative practice became a necessary normative.In this paper authors, first in the context of theoretical considerations describe possible applications of transdisciplinary research in Bosnia and Herzegovina, as post-conflict, transitional community. The second part of article there is emphasized transdisciplinary approach to the problem of juvenile delinquency in Tuzla Canton through research project: „Influence of different contexts of socialisation on the development of juvenile delinquency in post-war Bosnia and Herzegovina – Recommendations for prevention and intervention“ which is realised in four years from 2010 to 2014. Analysing of challenges and problems which this interdisciplinary research team was faced with, authors tried to explain that the way of transdisciplinarity is the way for bridging of different discipline perspectives and through research process finding out solutions applicable in practice. Looking for applicable and practical solutions and maintenance of sustainable strategies for socially relevant and real life problems in post-conflict communities is one of the priorities and challenges for universities, academic communities, government institutions and whole society.

The aim of this paper is to get insight in gambling habits of adolescents in urban areas of Bosnia and Herzeegovina, and confirm the precentage of adolescents which are in risk or have already developed gambling problems. The study included 1036 students, from first to final grade of high school, vocational and vocational-technical high school programs. It was assumed that most high school students gamble on sports betting, then the lottery games of chance and slot machine clubs, while other kinds are less common and that there are differences in gambling activities considering age so that older adolescents gamble more intense and frequent. The survey showed that 70% of high school students gambled at least once in their life. The young usually play sports betting, gamble online for money and play TV bingo, while less than a tenth of students go to casino on a weekly basis, which indicates the severity of the gambling population.

The primary goal of this research was to ascertain which risk factors could serve as the most precise predictors of violent behaviour among elementary and high-school students. The research was conducted on a sample of 1209 students, between thirteen and seventeen years old, in five cantons of the Federation of Bosnia and Herzegovina. The risk factors assessment was done by means of SAVRY (Structured Assessment of Violence Risk in Youth), a tool used for gauging the levels of risk factors. With the help of the SPSS 12.0 Statistical Procedures Companion, the collected data was processed by employing regression analysis. The results indicate that the onset of violent behaviour, academic success, inability to concentrate, alcohol abuse, history of domestic violence, as well as parental separation, are the main predictors of violent behaviour  among  the aforementioned category of students. These results form a solid foundation for future planning of treatments and activities with a goal to prevent such behaviour.

Ciljevi ovog istraživanja su (1) opisati socijalnopedagoska obilježja odgojne mjere Pojacani nadzor nadležnog organa socijalne zastite (PNNOSZ) iz perspektive voditelja mjere i maloljetnika kroz procjenu odgojne mjere, procjenu primjene pedagoskih sredstava i kvalitete komunikacije, te (2) utvrditi doprinos mjerenih obilježja u objasnjavanju kvalitete procjene odgojne mjere kod voditelja mjere i maloljetnika. U istraživanju se polazi od teorije posredovanog iskustva ucenja autora Reuvena Feuersteina, kao opce teorije komunikacijskog i pomagackog procesa pomocu koje se pokusavaju objasniti procesi koji se događaju između voditelja mjere i maloljetnika tijekom provođenja odgojne mjere. U istraživanju su sudjelovali maloljetnici muskog spola kojima je izrecena odgojna mjera PNNOSZ i voditelji odgojne mjere (N=121). Istraživanje je provedeno na podrucju Tuzlanskog, Zenicko- Dobojskog, Sarajevskog i Posavskog kantona u Bosni i Hercegovini. Primijenjeni su anketni upitnici koji se sastoje od nekoliko instrumenata, pri cemu postoje paralelne forme anketnog upitnika – jedna za voditelja mjere, a jedna za maloljetnika. Forma anketnog upitnika kojeg popunjava voditelj mjere sadrži: 1. Opca pitanja o voditelju mjere ; 2. Opca socio-demografska pitanja o maloljetniku ; 3. Opca kriminoloska pitanja o maloljetniku, te procjena osobnosti i ponasanja ; 4. Upitnik procjene odgojne mjere (Ricijas, 2006) ; 5. Upitnik procjene primjene pedagoskih sredstava (konstruiran za potrebe ovog istraživanja) ; 6. Upitnik komunikacije u međuljudskim odnosima (Burgoon i Hale, 1987) i 7. Upitnik o rizicnim cimbenicima (Scholte, 1998). Forma anketnog upitnika kojeg popunjava maloljetnik sadrži: 1. Upitnik procjene odgojne mjere (Ricijas, 2006) ; 2. Upitnik procjene primjene pedagoskih sredstava (konstruiran za potrebe ovog istraživanja) i 3. Upitnik komunikacije u međuljudskim odnosima (Burgoon i Hale, 1987). Kako bi se ostvarili istraživacki ciljevi koristene su sljedece metode za obradu podataka: deskriptivne i univarijatne metode obrade podataka, diskriminacijska i hijerarhijska regresijska analiza. Diskriminacijskom analizom utvrđene su razlike u percepciji pojedinih obilježja između voditelja mjere i maloljetnika, dok je hijerarhijskom regresijskom analizom utvrđen doprinos pojedinih varijabli u objasnjavanju procjene odgojne mjere voditelja mjere i maloljetnika. Rezultati istraživanja pokazuju da je opca procjena korisnosti i utjecaja odgojne mjere PNNOSZ na ponasanje i od strane voditelja mjere i maloljetnika procijenjena pozitivno s visokim vrijednostima. I jedni i drugi vide mjeru kao korisnu i kao nesto sto ima pozitivan ucinak na život i razvoj maloljetnika. Postoje razlike između voditelja mjere i maloljetnika u procjeni odgojne mjere PNNOSZ u primjeni pedagoskih sredstava, kao i dimenzijama komunikacije. Maloljetnici ne uocavaju voditeljeve pohvale, poticaje, zainteresiranost, neposrednost i naklonjenosti u komunikaciji kao i nastojanje za uspostavljanjem povjerenja, vec ih vide vise formalnim nego sto to voditelji mjere ocito žele. Rezultati su nam pokazali da maloljetnici koji su na manjoj razini rizika, te koji vide svoje voditelje vise neposrednima i naklonjeni njima u komunikaciji, pozitivnije procjenjuju odgojnu mjeru, kao i kada ih voditelji vise ukljucuju i poticu na izražavanje vlastitog stava i misljenja, odnosno kada ih hvale i poticu na bolje ponasanje, sto su temeljni principi afirmativnog i participativnog pedagoskog pristupa. Također je potvrđeno kako je ova mjera dobra i korisna za maloljetnike koji se nalaze na razini niskog do umjerenog rizika. Znanstveni i prakticni doprinos istraživanja je usmjeren na unaprijeđivanje kvalitete sustava intervencija prema maloljetnim pociniteljima kaznenih djela, osobito u kontekstu promoviranja prakse temeljene na pokazateljima uspjesnosti, teorijske utemljenosti intervencija i empirijske provjere primjerenosti teorije posredovanog iskustva ucenja u procjeni intervencije.

Sažetak - U ovom se radu provjerava hipoteza kako je doživljaj kvalitete razredno-nastavnog ozracja statisticki znacajno ovisan o razini rizicnosti ponasanja ucenika. Pretpostavili smo da ucenici koji manifestiraju ponasanja visega rizika razredno-nastavno ozracje doživljavaju manje kvalitetnim. Hipoteza se provjerava na podacima prikupljenim na uzorku od 630 ucenika srednjih skola u Tuzli. Ti su ispitanici razvrstani u tri skupine, prema razini rizicnosti njihova ponasanja. Na tim je skupinama ispitanika izvrsena analiza varijanci u odnosu na ljestvicu razredno-nastavnog ozracja. Rezultati su pokazali da ucenici razlicitih razina rizicnosti ponasanja razlicito doživljavaju sve važnije komponente razredno-nastavnog ozracja (jasnoca pravila ponasanja, razina discipliniranosti u razredu, dosljednost u sankcioniranju krsenja skolskih pravila, kvaliteta odnosa među ucenicima, kvaliteta odnosa između nastavnika i ucenika te prostorija u kojima se obrazovni proces odvija). Zakljucno, autorice upucuju na potrebu intenziviranja strucnoga rada s ucenicima rizicnoga ponasanja u srednjim skolama, u svrhu podizanja kvalitete socijalne integracije tih ucenika u skolsko okruženje, sto bi urodilo visestrukim pozitivnim ucincima (prevencija poremecaja u ponasanju, smanjivanje disciplinskih problema u skolama i dr.). Kljucne rijeci: rizicna ponasanja, razredno-nastavno ozracje, srednje skole

Uvažavajuci znacaj obrazovanja i odgojni uticaj obrazovnih institucija na razvoj mladih osoba, ovo je istraživanje posveceno ispitivanju elemenata skolske klime koji su u određenim odgojno-obrazovnim sredinama promjenjivi, a koji bi mogli znacajno pridonijeti sto boljim postignucima ucenika. Cilj istraživanja je bio ustanoviti, opisati i interpretirati opaženi i željeni kvalitet skolske klime od strane ucenika srednjih skola (n = 630). Rezultati su pokazali razlike u pogledu svih važnih komponenti skolske klime, te da je nivo opaženog kvaliteta skolske klime niži od željenog. Konstatovano je da su u podizanju kvalitete socijalne integracije ucenika pomogli: zajednicko postavljanje pravila, strucno pedagosko održavanje skolske discipline i usmjerenost na razvoj komunikacijskih vjestina ucenika.

U ovom se radu provjerava teza da je doživljaj kvalitete razredno-nastavnog ozracja statisticki znacajno ovisan o razini rizicnosti ponasanja ucenika. Pretpostavili smo da ucenici koji manifestiraju ponasanja viseg rizika, razredno-nastavno ozracje doživljavaju manje kvalitetnim. Hipoteza se provjerava na podacima prikupljenim na uzorku od 630 ucenika srednjih skola u Tuzli. Ti su ispitanici razvrstani u tri skupine, prema razini rizicnosti njihova ponasanja. Na tim je skupinama ispitanika izvrsena anliza varijanci u odnosu na Ljestvicu razredno-nastavnog ozracja. Rezultati su pokazali da se ucenici razlicitih razina rizicnosti ponasanja razlicito doživljavaju sve važnije komponente razredno-nastavnog ozracja (jasnoca pravila ponasanja, razina discipliniranosti u razredu, dosljednost u sankcioniranju krsenja skolskih pravila, kvaliteta odnosa među ucenicima, kvaliteta odnosa između nastavnika i ucenika te prostorija u kojima se obrazovni proces odvija). Zakljucno, autorice upucuju na potrebu intenziviranja strucnog rada s ucenicima rizicnog ponasanja u srednjim skolama, u svrhu podizanja kvalitete socijalne integracije tih ucenika u skolsko okruženje, sto bi urodilo visestrukim pozitivnim ucincima (prevencija poremecaja u ponasanju, smanjivanje diciplinskih problema u skolama i dr.).