Hrast kitnjak (Quercus petraea (Matt.) Lieblein) jedna je od ekonomski i ekološki vrlo važnih vrsta šumskog drveća i javlja se u oko 15% svih šuma u Bosni i Hercegovini. Prirodne populacije hrasta kitnjaka u Bosni i Hercegovini predstavljaju specifične zajednice koje se razlikuju od jedinki iz svog optimuma u zapadnoj, južnoj i istočnoj Europi, te predstavljaju genetičke specifikume bitne za očuvanje biološke raznolikosti hrasta kitnjaka u Europi. Istraživanjem morfoloških svojstava listova željelo se utvrdi stupanj unutarpopulacijske i međupopulacijske varijabilnosti hrasta kitnjaka na području Bosne i Hercegovine, te veze između variranja populacija u fenotipskim svojstvima i geoklimatskih čimbenika. Rezultati istraživanja bit će iskorišteni prilikom odabira mjera za očuvanje ove vrste šumskog drveća. Analizirano je 13 svojstava listova hrasta kitnjaka, sakupljenih sa 237 stabala iz 24 prirodne populacije. Rezultati su pokazali da su koeficijenti varijacije za sva mjerena svojstava u rasponu od 13.3% za duljinu plojke, do 26.5% za duljinu peteljke. Analiza varijance (ANOVA) otkrila je postojanje fenotipskih varijacija unutar i među populacijama. Varijacija unutar populacija bila je prosječno 28.44% i veća nego između populacija (prosječno 16.2%). Klaster analiza pokazala je razdvajanje populacija u dva glavna klastera, gdje su jednom klasteru pripale populacije Jajce Komotin i Fojnica, a drugom klasteru sve ostale populacije. Većina analiziranih svojstava lista (osim duljine peteljke, omjera širine i duljine lista i broja režnjeva) bila je u korelaciji sa geografskom širinom, srednjom temperaturom kvartala s najviše padalina i količinom padalina u najtoplijem kvartalu. Ovi rezultati mogu biti korišteni za očuvanje raznolikosti i upravljanje resursima hrasta kitnjaka u budućnosti.

The sustainable forest management concept contains the essence of the sustainable development paradigm - meeting the current needs of society without compromising the needs of future generations. The strategic commitment of the Faculty of Forestry University of Sarajevo is aimed at quality education of forestry experts, conducting innovative research and the most intensive cooperation with the economy. The methodological approach in this paper is based on a critical analysis of the scope of the educational-research process at the Faculty of Forestry University of Sarajevo, and the potentials of sustainable forest management in BiH, to determine to what extent higher education and research on environmental, sociological and economic aspects of forest management can affect positive changes in BiH society. Apart from identifying the benefits of forest ecosystems in the context of contributing to sustainable development, the research on the attitudes of teaching staff related to the contribution of the educational-research process to general goals of sustainable development from the 2030 Agenda was conducted. The results of this paper show that the concept of sustainable forest management, as it is realized in educational-research process at the Faculty of Forestry University of Sarajevo, has significant potential to contribute to sustainable development in BiH. This contribution is reflected in biodiversity conservation, mitigation of climate change, carbon storage, prevention of natural disasters, impact on the stability of water and soil, energy supply from renewable sources, continuous economic growth, socially responsible production and consumption, job security, development of rural and urban areas as well as maintaining and improving the psychophysical health of the population. Based on the obtained results, it can be concluded that sustainable forest management, grounded on scientific postulates, understanding of diversity of forest ecosystem services and dynamics in society's requirements towards forests, multidisciplinary and cross-sectoral cooperation, can be an important factor of sustainable development in BiH.

Field maple (Acer campestre L.) is naturally distributed in most of Europe, with the exception of its northern parts. Field maple can serve as a valuable model for researching the sensitivity of its populations to habitat fragmentation, considering lack of silvicultural treatments in its stands. The research aims to determine interpopulation and intrapopulation variability of field maple populations from Bosnia and Herzegovina in the nursery test. The authors researched measured root collar diameter, height, observed forkness and calculated slenderness coefficient of the one-year-old generative material from 18 Bosnian-Herzegovinian populations of field maple, produced in the nursery of Žepče. The descriptive statistics and variance analysis was performed. All analyzed traits showed a high degree of intra-population as well as interpopulation variability, as confirmed by the analysis of variance. The highest average height had provenance Bosanski Brod (46.08 cm) and the smallest Bosanska Dubica (19.11 cm). Kreševo provenance had the highest average root neck diameter (8.27 mm) and Bosanska Dubica (5.24 mm) the lowest. A very low percentage of forkness (6.86%) was determined, and the values of the slenderness coefficient were acceptable for all provenances. The results indicate need for further systematic research on this ecologically valuable species.

Mechanisation used in forest utilisation has an impact on the occurrence of damage in stand and on forest land. The research in this work had the objective of determining damage on fir trees and other tree species during felling and processing of trees and their skidding using the forest cable-skidder. The research wasconducted in mixed beech and fir forests in the area of FMA “Glamočko”, M.U. “Hrbinje-Kujača”. The following data were gathered on damaged trees: tree type, breast height diameter, economic importance of the tree, amount of damage, location of damage, cause of damage, types of damage. Damage was recorded on a total of 305 trees, 133 trees of silver fir (Abies alba), 130 trees of European beech (Fagus sylvatica), 33 trees of European spruce (Picea abies), 8 trees of rowan/mountain-ash (Sorbusaucuparia) and one tree of sycamore (Acer pseudoplatanus). The overall damage intensity was 18.7%, but together with the old damages, the overall number of ‘wounds’ is 496. According to this, when the old damage isalso considered, then the intensity of damage amounts to 30.6%. The largest amount of damage is in the diameter sub-class ranging from 10 to 14.99 cm. According to the cause of damage, the largest amount of damage occurred during the wood extraction phase (217 trees), while during the felling phase, 88 trees or 29% were damaged. Since the wood extraction phase is divided into the winching and skidding phases, the total number of damaged trees during the winching phase amounted to 157 or 52%, while during the skidding phase, the number of damaged trees was 60 or 19%. To reduce damage to the trees during following operations in forest utilisation, it is necessary to perform more frequent training of all employees working on forest utilisation, to increase controls in execution of operations during forest utilisation, modernise machines used during forest exploitation, and in quality manner open compartments with forest road infrastructure.

U ovom radu analizirano je 15 europskih provenijencija običnog bora u međunarodnom pokusu kod Kupresa. Pokus je osnovan tijekom proljeća 2012. godine sa biljkama starosti dvije godine (2+0). Ukupno je posađeno 2700 sadnica običnog bora u pokusnom dizajnu slučajnog blok sustava koji je prilagođen terenu, 15 provenijencija u pet ponavljanja (5 x 36 sadnica). Pokus čine provenijencije iz deset europskih zemalja: Austrija (Traisen, Rein, Sistrans), Bosna i Heregovina (Bugojno), Ukrajina (Ivano Frankivsk), Slovačka (Hanusovce), Rumunjska (Sacueini), Norveška (Narvik, Arnes), Njemačka (Teisendorf, Trippstadt), Poljska (Raciane – Nida) i Italija (Ca del Lupo, Fenestrelle, Piani – Valda). Rezultati morfoloških i fizioloških istraživanja odnose se na razlike preživljivanja, visinama, promjer na vratu korijena i proljetnoj fenologiji otvaranja pupova.

Europska crna topola (Populus nigra L.) u Europi predstavlja jednu od ekološki najznačajnijih vrsta šumskog drveća ritskih šuma, a u nekim zemljama ona je i od gospodarskog značenja. U Bosni i Hercegovini, uz europsku crnu topolu raste i dlakava crna topola (Populus nigra subsp.caudina). Ovoj vrsti nije se u prošlosti poklanjao značajan interes, dok se danas intenzivno radi na njezinom očuvanju i revitalizaciji prirodnih sastojina, iako ima zemalja gdje je i dalje marginalizirana. U Bosni i Hercegovini postoji dobar potencijal za osnivanje topolovih šuma, a prema posljednjoj inventuri raspolaže se s površinom od oko 40 000 ha gdje mogu rasti topole, u malim čistim sastojinama ili većinom u mješovitim sastojinama s vrbom i drugim hidrofilnim vrstama drveća. Za molekularnu analizu koristili smo deset mikrosatelitskih početnica, odnosno analizirali smo deset genskih lokusa, s ukupno 422 alela u svim istraživanim populacijama, a sadržavali su 17 specifičnih alela. Broj alela po genskim lokusima za istraživane populacije kretao se od 1 do 17. Stvarna i teorijska heterozigotnost bila je najniža u populaciji Neretva, dok je najveća vrijednost bila u populaciji gornjeg toka Bosne. Fiksacijski indeks u svim populacijama bio je pozitivan i blizu nule, što ukazuje na dobru stabilnost istraživanih populacija, osim kod populacije Neretva, gdje su više vrijednosti upućivale na prisutnost inbridinga. Najveću genetsku diferencijaciju uz odsutnost protoka gena također pokazuje populacija Neretve, za razliku od ostalih istraživanih populacija. Dobiveni rezultati omogućuju preporuku potrebnih mjera za očuvanje genetskih izvora, te obnovu i uporabu klonskog šumskog reprodukcijskog materijala crnih topola u Bosni i Hercegovini.

Hrast kitnjak [Quercus petraea (Matt.) Lieblein] jedna je od najvažnijih vrsta šumskog drveća u Bosni i Hercegovini, iako je sadašnja struktura šuma hrasta kitnjaka vrlo slaba. Razlog tomu treba tražiti u jakom povijesnom utjecaju čovjeka na tu vrstu, brojne neplanske i nestručne sječe i slabo razvijen sustav gospodarenja ovom vrijednom vrstom. U uvjetima Bosne i Hercegovine kitnjak se nalazi na 333 000 ha, u malim čistim i većinom mješovitim sastojinama s grabom i ponekad bukvom. Kroz ovo istraživanje želimo odgovoriti na sljedeća pitanja: kakva je genetska struktura odabranih populacija hrasta kitnjaka u Bosni i Hercegovini, te kakvo je značenje poznavanja genetičke strukture u procesima obnove? Analizirali smo 17 prirodnih populacija hrasta kitnjaka uz uporabu 11 enzimskih sustava s 14 genskih lokusa i registrirali 82 alela. Registriran je velik polimorfizam, a samo je kod genskog lokusa sorbitol registriran potpuni monomorfizam, dok je kod genskog lokusa Pgi – A dobiven polimorfizam samo u jednoj populaciji. Prosječan broj alela za istraživane populacije kretao se od 1,7143 do 3,1429, a efektivni broj od 1.1089 do 1.2585. Stvarna i teorijska heterozigotnost najniža je bila u populaciji Gračanica s 0,0947, dok je najveća bila u populaciji Bugojno s 0,1869. Fiksacijski indeks u svim populacijama je bio negativan, što ukazuje na dobru stabilnost istraživanih populacija te da su slabi ili izostaju procesi inbridinga u populacijama. Najveće genetske udaljenosti u odnosu na ostale pokazala je populacija Tešanj. Rezultati diferencijacije pokazuju male vrijednosti, što ukazuje na kratko vrijeme od njihovog razdvajanja te prisutnost toka gena i malog gubitka prilagodbenog potencijala. Dobiveni rezultati omogućuju preporuku potrebnih mjera za očuvanje genetskih izvora metodama in situ i ex situ te obnovu i uporabu reprodukcijskog materijala hrasta kitnjaka u Bosni i Hercegovini.

Biokemijska genetička identifi kacija obične bukve (Fagus sylvatica L.), provedena je korištenjem izoenzimskih biljega u osam prirodnih populacija na širem području Bosne i Hercegovine. Genetska varijabilnost analizirana je pomoću 10 izoenzimskih sustava, sa 16 polimorfnih lokusa i 52 alela. Utvrđena je statistički značajna razlika između populacija, uz nešto nižu vrijednost prosječne diferenciranosti. Dobiveni rezultati upućuju na zaključak, da bi se u svrhu održavanja prirodnih genetskih izvora obične bukve u Bosni i Hercegovini trebala uspostaviti što gušća mreža banki gena metodama in situ i ex situ (banke sjemena, sjemenske sastojine i sjemenske plantaže) potrebna za održavanje genetske raznolikosti populacija. Na temelju rezultata istraživanja, svaka ekološka niša obične bukve trebala bi imati svoju banku gena,uz odgovarajući broj populacija i jedinki, kako bi se očuvale ekološke i fi ziološke značajke ove vrijedne gospodarske vrste.

SAŽETAK: U radu su prikazana istraživanja unutarpopulacijske i međupopulacijske varijabilnosti morfoloskih svojstava lista hrasta lužnjaka na podrucju zemalja zapadnog Balkana (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora). Analizirano je ukupno 65 populacija i 650 stabala, a morfometrijska analiza ukljucivala je ukupno 14 morfoloskih svojstava. Za statisticku obradu koristene su deskriptivna analiza, analiza varijance, diskriminacijska analiza i multipli testovi. Utvrđene su signifikantne razlike na međupopulacijskom, kao i na individualnom unutarpopulacijskom i bile su statisticki znacajnije od međupopulacijske varijabilnosti. Najvecu varijabilnost imala su svojstva duljine peteljke lista, usjecenost lista od sredisnje žile i usjecenost baze plojke. Analiza varijance, diskriminacijska analiza i multipla testiranja za istraživana svojstva, a grupirana prema zemljama porijekla, ukazuju na postojanje statisticki znacajnih razlika između istraživanih populacija, tako da istraživani materijal iz svake zemlje cini zasebnu skupinu, te bi pri uporabi sumskog reprodukcijskog materijala trebalo iskljucivo koristiti autohtoni materijal. Kod istraživanog lisnog materijala nije registrirana dlakavost listova, sto ukazuje da nije prisutna pojava hibridizacije sa hrastom meduncem (Quercus pubescens). Istraživanja mogu poslužiti kao polazna osnova za odabir sjemenskih sastojina, oplemenjivanje i ocuvanje geneticke raznolikosti hrasta lužnjaka, kao i za razlikovanje pojedinih vrsta, hibridnih rojeva i nižih svojti hrasta lužnjaka. Kljuc ne rijec i: hrast lužnjak (Quercus robur L.), morfometrijska analiza lista, unutarpopulacijska i međupopulacijska varijabilnost

UDK 582.475:577(497.6 Očevija) Priznatim biokemijskim biljezima analizirana je genetička struktura obične jele sa područja Očevije, u centralnom području Bosne i Hercegovine. Za analizu smo uporabili biokemijske biljege, i to 9 enzimskh sustava sa 16 genskih lokusa, odnosno 7 polimorfnih gen lokusa sa 25 alela. Prosječan broj alela po lokusu je 1,6471. Genetički multilokusni diverzitet je iznosio 28,42, a gen pool diverzitet 1,1682 , dok je stvarna heterozigotnost iznosila 0,1992. Ovi rezultati i njihova usporedba sa rezultatima drugih istraživanja ukazuju da populacija Očevija ima specifičnu genetičku strukturu karakterističnu za pionirske vrste ali sa autohtonim genofondom svojstvenim za Bosnu i Hercegovinu.

UDK 634.232:311.16(497.6 Sarajevo) Statističkom korelacijskom analizom nekih svojstava pupova, cvijeta i sjemena divlje trešnje pokušali smo utvrditi stupanj njihove povezanosti. Ovim istraživanjem smo željeli utvrditi zavisnost između duljine i debljine cvjetnih pupova, sa jedne strane, dužine i širine cvijeta i broja cvjetova u gronji, s druge strane, te dužine, širine i debljine sjemena na trećoj strani. Dobiveni rezultati nam omogućavaju da napravimo procjenu obilnosti cvjetanja, te procjenu veličine sjemena a na temelju toga i ploda, što može igrati veliku ulogu kod podizanja sjemenskih plantaža ili kod selekcije divljih trešanja po svojstvu proizvodnosti ploda.