U ovom radu navedeni su razlozi zasto se ljudi sve vise okrecu alternativnoj i komplementarnoj medicini, prednost ovih metoda u odnosu na konvencionalnu medicinu i farmaceutsko-hemijske preparate, kao i istraživanja i statistike o koristenju alternativne medicine. Da bi se bolje shvatili znacaj i uloga alternativne medicine u lijecenju, osim podjele opste medicine, objasnjene su i grane alternativne medicine sa posebnim osvrtom na metode lijecenja vezane za farmaceutsku struku, a to su homeopatija, fitoterapija i aromaterapija.U poglavlju o homeopatiji navedeni su oblici i primjena homeopatskih lijekova, kao i njihova prednost u odnosu na klasicne lijekove. Fitoterapija kao najstariji oblik medicine koristi se ne samo u lijecenju, vec i u prevenciji mnogih bolesti. Biljne lijekove podržala je i Svjetska zdravstvena organizacija koja pruža pomoc nastojanjima nerazvijenih zemalja da povecaju upotrebu biljnih lijekova i time trose manje ionako ogranicenih sredstava na gotove tvornicke lijekove. Aromaterapija kao sastavni dio fitoterapije polako zauzima svoje zasluženo mjesto u savremenoj medicini. Etericna ulja ostvaruju svoje dejstvo na sve celije organizma i tako ga vracaju u ravnotežu. Opisani su nacini primjene kao i djelovanje na organizam. Navedeni su razlozi vracanja prirodnom lijecenju i smanjenju bolnickih troskova i upotrebe sintetskih lijekova koji ponekad nanose vise stete nego koristi.

The screening of the antimicrobial activity of sage, rosemary, eucalyptus, melissa, lavender and thyme essential oils andactive compounds 1.8-cineole, citral, linalyl acetate and thymolwas conducted by a diffusion test against Gram-positiveand Gram-negative bacteria. The most active essential oils,eucalyptus and rosemary oils were tested for the minimal inhibitoryconcentration (MIC) and minimal bactericidal concentration(MBC). The activity was more pronounced againstGram-positive bacteria than against Gram-negative bacteriawith MIC ranging from 0.097 mg/ml-0.390 mg/ml, and MBCranging from 0.390 mg/ml-12.5 mg/ml.

1. L. Van Hoof, D. A. Vanden Berghe, G. M. Hatfield and A. J. Vlietinck, 1984, Planta Medica, 6, 459. 2. G. M. Laekeinan, J. H. Mertens, J. Totté, H. Bult, A. J. Vlietinck and A. G. Herman, (1983),J. Nat. Prod.,46, 161. 3. G.M. Laekeman, F. De Clerck, A. J. Vlietinck and A. G. Herman, 1985, Naunyn-Schmiedeberg's Arch. Pharmacol.,331, 108. 4. G. M. Laekeman, M. Claeys, P. C. Rwangabo, A. G. Herman and A. J. Vlietinck, accepted for publication in Planta Medica.