In this work, four silver(I) complexes with Schiff bases derived from ninhydrin and selected amino acids (methionine, histidine, cysteine, and phenylalanine) were synthesized. The aim of this study is to determine the potential biological activity of these complexes. FTIR and UV/VIS spectroscopy were used for structural characterization of the products. Antioxidant activity was examined in vitro using DPPH method. Antimicrobial screening was performed by diffusion technique on reference bacterial strains from the ATCC collection. Interaction with bovine serum albumin (BSA) was examined using UV/VIS spectroscopy. Based on the obtained spectral data, it is assumed that all Schiff bases coordinate the Ag(I) ion as a tridentate ONO donor ligand. The antioxidant activity of the synthesized compounds is extremely high, with a range of IC 50 values of 0.023-0.06 mg/mL. Antimicrobial screening determined the inhibitory ability of almost all complexes for concentrations of 1 and 2 mg/mL, with zones of inhibition in the range of 9-19 mm. Examination of the interaction of BSA with Ag(I) complexes revealed the same change in the absorption maximum (hyperchromic shift) in the region of about 205 nm, which indicates that the interaction of BSA and the complex results in conformational changes of BSA.

Metode određivanja sadržaja teških metala u prirodnim resursima kao i u industrijskim proizvodima, oduvijek su bile predmet brojnih naučnih istraživanja. Metode određivanja metalnih kationa uglavnom su bazirane na principu ″molekulskog raspoznavanja″, koje se zasniva na kompleksiranju metalnih kationa pogodnim ligandima. Efikasnost kompleksiranja uslovljena je kompatibilnošću kationa i liganda, ali i samim okolnostima, tj. medijem u kojem se odvija kompleksiranje.Jedna od tehnika koja se može primijeniti za uspješno razdvajanje i koncentriranje metalnih kationa je transportovanje kroz tečne organske membrane. Proces transporta obuhvata: ekstrakciju, difuziju i povratnu ekstrakciju metalnog kationa. Veća efikasnost kompleksiranja, (veća stabilnost kompleksa) ne mora značiti i efikasniji transport. Veoma značajan je izbor rastvarača kao membrane.U ovom radu su istražene metal-ligand interakcije, sa aspekta vrste rastvarača u kojem se odvijaju. Primjenjene su spektrometrijske (UV/VIS i AAS) tehnike, a istraživanja izvršena na ″model-sistemima″ sastavljenim od: dvovalentnih metalnih kationa (Cd, Pb), liganada               (18-kruna-6, dibenzo-18-kruna-6, TritonX-100), kontra-iona (pikratni ion), te stripping agenasa (tiosulfat). Korišteni su organski rastvarači: dihlormetan, 1,2-dihloretan, hloroform i nitrobenzen. Rezultati su pokazali da među primjenjenim rastvaračima, najveću efikasnost u ulozi tečne membrane ima dihlormetan, kako za sve ispitane metalne katione, tako i za sve primjenjene ligande. Pokazano je da fizičke osobine rastvarača određuju njegovu efikasnost, tako da dihlormetan sa vrijednošću dielektrične konstante (ε = 8.93) nižom od ostalih, kao i manjom viskoznošću (0.4) ima prednost pri izboru kod pripreme tečne membrane za transport ispitanih metalnih kationa.