This paper examines the legal and practical aspects of Article 266 of the Serbian Criminal Code, which criminalizes the import, as well as illegal processing, disposal, and storage of hazardous materials in Serbia. The study explores the conceptual underpinnings of the law, emphasizing its role in safeguarding public health and environmental safety. It scrutinizes the application of Article 266, highlighting notable cases and enforcement strategies employed by Serbian judicial authorities, as well as a study cases related to problems of hazardous waste. The paper also delves into the inherent challenges in the legislation`s implementation, including the identification and classification of dangerous substances, the evolving nature of hazardous materials, and jurisdictional issues. Moreover, the study critically analyzes the impact of international conventions and European Union standards on Serbian law, exploring how global trends influence domestic legal frameworks. The paper concludes by offering recommendations for enhancing the efficacy of Article 266, suggesting legislative reforms, raising public awareness, and improving inter-agency collaboration to effectively combat the illegal handling of hazardous materials in Serbia. U radu se analiziraju pravni i praktični aspekti člana 266.

Metode određivanja sadržaja teških metala u prirodnim resursima kao i u industrijskim proizvodima, oduvijek su bile predmet brojnih naučnih istraživanja. Metode određivanja metalnih kationa uglavnom su bazirane na principu ″molekulskog raspoznavanja″, koje se zasniva na kompleksiranju metalnih kationa pogodnim ligandima. Efikasnost kompleksiranja uslovljena je kompatibilnošću kationa i liganda, ali i samim okolnostima, tj. medijem u kojem se odvija kompleksiranje.Jedna od tehnika koja se može primijeniti za uspješno razdvajanje i koncentriranje metalnih kationa je transportovanje kroz tečne organske membrane. Proces transporta obuhvata: ekstrakciju, difuziju i povratnu ekstrakciju metalnog kationa. Veća efikasnost kompleksiranja, (veća stabilnost kompleksa) ne mora značiti i efikasniji transport. Veoma značajan je izbor rastvarača kao membrane.U ovom radu su istražene metal-ligand interakcije, sa aspekta vrste rastvarača u kojem se odvijaju. Primjenjene su spektrometrijske (UV/VIS i AAS) tehnike, a istraživanja izvršena na ″model-sistemima″ sastavljenim od: dvovalentnih metalnih kationa (Cd, Pb), liganada               (18-kruna-6, dibenzo-18-kruna-6, TritonX-100), kontra-iona (pikratni ion), te stripping agenasa (tiosulfat). Korišteni su organski rastvarači: dihlormetan, 1,2-dihloretan, hloroform i nitrobenzen. Rezultati su pokazali da među primjenjenim rastvaračima, najveću efikasnost u ulozi tečne membrane ima dihlormetan, kako za sve ispitane metalne katione, tako i za sve primjenjene ligande. Pokazano je da fizičke osobine rastvarača određuju njegovu efikasnost, tako da dihlormetan sa vrijednošću dielektrične konstante (ε = 8.93) nižom od ostalih, kao i manjom viskoznošću (0.4) ima prednost pri izboru kod pripreme tečne membrane za transport ispitanih metalnih kationa.