Lyotardova reinterpretacija Kantove estetike uzvišenoga kao strategije koja učinkovito prevladava samosvrhovitost modernih formi provocira suvremenost više nego ikada. Kako iskazati neiskazivo – postaje ujedno i lozinka i opsesija postmoderne epohe. Nužno je pronaći vezu između načelne ravnodušnosti aktualne umjetničke prakse i sve razornijih upada u stvarnost koji se nastoje prikazati kao uzvišena strategija. Ovaj je rad posvećen usporedbi i analizi posebnih načina umjetničke reprezentacije postupaka i motiva koji pripadaju sferi kolektivnoga i, stoga, sublimnoga interesa. Od Swiftowe polemike i satire, De Quinceyjeve ironije, do traktata, manifesta, proglasa i prijenosa uživo masovnih ubojica današnjice, rad problematizira kako se demijurški naboj modernizma istovremeno troši u brojnim formalnim distancama izgrađenima spram svijeta i nebrojenim subjektivističkim uplitanjima u svijet. Ključne riječi: diskurs; moderna; postmoderna; praksa; teorija

Jedan od vijećnika Trećeg zasjedanja ZAVNOBiH-a (26, 27. i 28. april 1945, Sarajevo) koji je učestvovao u pripremi i radu i prethodna dva, u Mrkonjić Gradu (1943) i Sanskom Mostu (1944), bio je Avdo Humo, književnik iz Mostara, ilegalac i profesionalni revolucionar. Donosimo ključne biografske podatke Avde Hume, hronološki ukazujući gdje je i kada ovaj istaknuti intelektualac i političar bio angažiran. Još kao student Beogradskog univerziteta Humo postaje aktivan član, tada ilegalne Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), a tokom Drugog svjetskog rata bio je organizator i učesnik antifašističkog otpora. Imao je veliku zaslugu u sazrijevanju ideje o posebnosti tj. priznanju Bosne i Hercegovine kao jedne od šest ravnopravnih republika u Federativnoj Jugoslaviji. Poslije rata obnašao je brojne političke i društvene funkcije, kako u Republici tako i u saveznom centru. Međutim, u kontekstu snažnog vala tzv. samokritike unutar Saveza komunista Jugoslavije (SKJ) početkom 1970-ih godina, rekonstrukcije republičkih rukovodstava, smjene tzv. proljećara i liberala i značajne restaljinizacije sistema, Avdo Humo je politički marginaliziran i moralno diskvalificiran. U ovom radu posvetili smo posebnu pažnju partijskom razlazu s Humom. Koristeći građu Arhiva Bosne i Hercegovine, ličnog fonda Avde Hume kao i objavljene radove nešto podrobnije smo se osvrnuli na njegovu glasnu kritiku, ukazali na pitanja koja je, u kontekstu permanentne promjene, smatrao izuzetno važnim za aktuelni proces razbijanja postojećeg federalnog centralizma i unitarizma.