Fokus rada je na motivaciji kao jednom od glavnih čimbenika u poučavanju i učenju stranih jezika, kao i na načinu na koji se učenici motiviraju za njihovo učenje. Kao potpora empirijskom istraživanju testirani su aspekti motivacije (intrinzične i ekstrinzične) kako bi se ispitao njihov doprinos tijekom online nastave izazvane Covidom-19 i nakon povratka u škole. U prilog dobivenim rezultatima dane su preporuke koje bi mogle poslužiti budućoj organizaciji online nastave, ali i poslužiti pedagoško-psihološkim i didaktičko-metodičkim kompetencijama nastavnika. Istraživanje je potvrdilo povećanje i intrinzične i ekstrinzične motivacije nakon povratka u školu, za razliku od razdoblja provedenoga u online nastavi s izuzetkom aspekta učenja njemačkoga jezika. Prisutna intrinzična motivacija za učenje njemačkoga jezika u predikciji učenja njemačkoga jezika daje bolje rezultate iz razdoblja 2019. u odnosu na razdoblje 2021. Zanimljivo je da su učenici 2019. više uživali u samostalnom učenju tijekom online nastave nego danas u učionicama. Utjecaj analiziranih aspekata ekstrinzične motivacije proveden je uz pomoć korištenih metoda i nastavnih oblika rada. Utvrđene vrijednosti pokazuju veću snagu u 2021. godini u odnosu na 2019. godinu. Implikacije nedostatka digitalnih kompetencija ozbiljno zahtijevaju restrukturiranje obrazovnoga rada učitelja.

Creativity at the tertiary level of education refers to analyzing creativity in higher education institutions through segments such as creativity among teachers and students and creativity in the business/functioning of the institution, which is one of the goals of this paper. A chapter on increasing the level of creativity in organizations/faculties was specially presented, with a special emphasis on increasing creativity with the help of creative techniques. The focus is also on the question of how management can encourage creativity in faculties, without excluding employees and their creative behavior in organizations. It tries to show the specificity of creativity in higher education institutions; do teachers and students use creative strategies in the teaching process and what is needed to encourage creativity in higher education institutions.

Razumijevanje odnosa svjesnih i nesvjesnih procesa koji se odvijaju unutar čovjekovog uma pomoću kojih se izraţavaju određena pozitivna ili negativna ponašanja, implicitna ili eksplicitna - predstavlja područje istraţivanja mnogih nauka. Buđenjem svijesti posebno u posljednjih petnaest godina akcenat se stavlja na uzroke ponašanja koja diskriminiraju po bilo kojoj osnovi i ukazuju na potrebu razvijanja boljih socijalnih odnosa na temelju ravnopravnosti, tolerancije, čovjekoljublja i isti su intencijom brojnih školskih programa.Škola i druge institucije koncipirane su tako da predstavljaju resurs društvu, pa čak i onda kada isto modeluje neprihvatljive oblike ponašanja budućim generacijama. Odgojno-obrazovni sistem djeluje interventnim i preventivnim programima radi preveniranja ovih oblika ponašanja dok djeca istodobno usvajaju raznovrsne predrasudne i stereotipne modele ponašanja, izgraĎujući stavove o drugima, čak i onda kada “te druge” nikada nisu sreli. Implicira da kompetitivna sredina, nedostatak saradnje, pasivnost i sankcionisanje kritičkog mišljenja predstavlja pogodno tlo za diskriminaciju svih kategorija društva te da načinom rada heterogene skupine nastavnog osoblja, ni škola nije imuna na nedostatak kvalitete. U radu se upravo bavimo procjenom jačine djelovanja kvalitete rada nastavnika i stručnih saradnika i to onih, fokusiranih na prevenciju neprihvatljivih obrazaca ponašanja kroz minimum tj. samo sedam radionica stručnih saradnika i nastavnika. Pred test i post test obuhvataju 246 učenika različitih uzrasta iz osnovnih i srednjih škola i 147 radionica od strane 21 nastavnika/stručnog saradnika. Rezultati govore u prilog potreba za intervencijama u slučajevima pojave nasilja u školama, te o promjenama ponašanja učenika prilikom rješavanja problema u situacijama prije i poslije učestvovanja u radionicama Programa. Više od 50% odgovora nastavnika i saradnika govore u prilog pozitivnih efekata nakon primjene sedam radionica. Rad je empirijskog karaktera zasnovan na imenovanju pojava koje ugroţavaju kvalitet (su)ţivota, a koje djeca internalizuju u budućim ponašanjima, te nudi smjernice za uspostavljanje prakse bazirane na obrazovanju koje poziva na mir u svim aspektima života trenutnih i budućih generacija.

Education reform that follows the needs of all students, parents and employees in educational institutions would imply goal-oriented action. The practice that promotes a concept focused on the teaching content and which does not even announce the learning outcomes in the pedagogical records confirms that the student is not a subject of the educational process and that there is a possible gap between theory and practice. However, what if we see this realization as a possibility? If we started the analysis of the quality of practice orientations and “from the end,” we would determine the factual role of all those involved in the educational process without, possibly unnecessary, polar orientations “for and against”. The aim of this paper is to examine the orientation of the curriculum present in the practice of educational institutions in order to conclude about the pedagogical discourse as the basis for change. The paper first operationalizes the concepts with regard to the types of curriculum present in educational practice, and then empirically verifies the testing of the set hypotheses. The obtained research results show that all curriculum orientations are equally represented in educational practice; classroom and subject teachers do not differ in the implementation of the educational process according to the type of curriculum and the orientation to learning outcomes and teaching goals contribute to the explanation of the open and closed curriculum. The last part of the paper explains and critically discusses pedagogical discourse as an agent for changes in the field of educational practice quality based on initial reflections on the current focus on competencies as a pedagogical standard. The contribution to the research was given by 113 educators employed in primary schools by providing answers to the created e-Instrument for the purpose of the research.

Obrazovno postignuće već nekoliko godina zaokuplja pažnju istraživača, što je rezultiralo velikim brojem istraživanja koja ispituju brojne faktore koji pridonose obrazovnom i akademskom postignuću učenika i studenata. Cilj rada je teorijska obrada pojmova osobina ličnosti i obrazovnog uspjeha, navođenje i analiziranje dostupnih definicija i uvid u pregled literature relevantnih autora koji su sa svojim radovima doprinijeli razumijevanju povezanosti i predikcije osobina ličnosti s obrazovnim, odnosno, akademskim uspjehom. U ovom preglednom radu iznesen je prikaz relevantnih naučnih radova, prikaz o mogućnostima objašnjavanja obrazovnog uspjeha učenika osnovne, srednje škole i akademskog uspjeha studenata na temelju različitih osobina ličnosti. Prikazan je doprinos svake od razmatrane osobine ličnosti u objašnjenju akademskog uspjeha. Prikazana dosadašnja istraživanja u ovom radu dala su određene podatke koji govore u prilog pozitivne povezanosti i predikcije osobina ličnosti Petofaktorskog modela ličnosti i akademskog uspjeha.