EFEKTI RADA NASTAVNOG OSOBLJA U PREVENCIJI NASILJA

Razumijevanje odnosa svjesnih i nesvjesnih procesa koji se odvijaju unutar čovjekovog uma pomoću kojih se izraţavaju određena pozitivna ili negativna ponašanja, implicitna ili eksplicitna - predstavlja područje istraţivanja mnogih nauka. Buđenjem svijesti posebno u posljednjih petnaest godina akcenat se stavlja na uzroke ponašanja koja diskriminiraju po bilo kojoj osnovi i ukazuju na potrebu razvijanja boljih socijalnih odnosa na temelju ravnopravnosti, tolerancije, čovjekoljublja i isti su intencijom brojnih školskih programa.Škola i druge institucije koncipirane su tako da predstavljaju resurs društvu, pa čak i onda kada isto modeluje neprihvatljive oblike ponašanja budućim generacijama. Odgojno-obrazovni sistem djeluje interventnim i preventivnim programima radi preveniranja ovih oblika ponašanja dok djeca istodobno usvajaju raznovrsne predrasudne i stereotipne modele ponašanja, izgraĎujući stavove o drugima, čak i onda kada “te druge” nikada nisu sreli. Implicira da kompetitivna sredina, nedostatak saradnje, pasivnost i sankcionisanje kritičkog mišljenja predstavlja pogodno tlo za diskriminaciju svih kategorija društva te da načinom rada heterogene skupine nastavnog osoblja, ni škola nije imuna na nedostatak kvalitete. U radu se upravo bavimo procjenom jačine djelovanja kvalitete rada nastavnika i stručnih saradnika i to onih, fokusiranih na prevenciju neprihvatljivih obrazaca ponašanja kroz minimum tj. samo sedam radionica stručnih saradnika i nastavnika. Pred test i post test obuhvataju 246 učenika različitih uzrasta iz osnovnih i srednjih škola i 147 radionica od strane 21 nastavnika/stručnog saradnika. Rezultati govore u prilog potreba za intervencijama u slučajevima pojave nasilja u školama, te o promjenama ponašanja učenika prilikom rješavanja problema u situacijama prije i poslije učestvovanja u radionicama Programa. Više od 50% odgovora nastavnika i saradnika govore u prilog pozitivnih efekata nakon primjene sedam radionica. Rad je empirijskog karaktera zasnovan na imenovanju pojava koje ugroţavaju kvalitet (su)ţivota, a koje djeca internalizuju u budućim ponašanjima, te nudi smjernice za uspostavljanje prakse bazirane na obrazovanju koje poziva na mir u svim aspektima života trenutnih i budućih generacija.