Povezanost između nasilja u mladenačkim vezama i psihološke prilagodbe u adolescenciji
Cilj istraživanja bio je ispitati povezanost između nasilja u mladenackim vezama i psiholoske prilagodbe uzimajuci u obzir uloge u mladenackom nasilju, razinu pobuđenosti i strategije suocavanja sa stresom. Podatci su prikupljeni koristenjem upitnika za samoprocijenu na uzorku od 220 adolescenata u dobi od 16 do 18 godina. Upitnik za procjenu konflikata u mladenackim vezama koristen je za procjenu nasilja u mladenackim vezama. Razina pobuđenosti (APS) ispitanika procijenjena je pomocu Skale pobuđenosti, dok je Cek lista traumatskih simptoma (TSC-40) koristena za procjenu trenutne psiholoske prilagodbe. S obzirom na oblik nasilnog ponasanja, ucestalost varira od 19% do 36% za izloženost nasilnom ponasanju od strane partnera te od 10% do 37% za nasilno ponasanje prema partneru. Ženski spol, mlađa dob, uloga u maldenackom nasilju, kao i visoka razina pobuđenosti i koristenje manje efikasnih strategija suocavanja predstavljaju prediktore poteskoca u psiholoskoj prilagodbi. Na temelju rezultata ovog istraživanja može se zakljuciti da nasilje u mladenackim vezama je znacajan prediktor psiholoskih poteskoca u adolescenciji. Rezultati su također pokazali da razina pobuđenosti i strategije suocavanja sa stresom su važne determinante uspjesne adaptaciju u situaciji mladenackog nasilja.