Antropoloski prostor je vrlo znacajan i primaran u selekciji, usmjeravanju i postizanju rezultata u sportu. To se narocito ispoljava u vrhunskom sportu gdje se postižu izuzetni rezultati. Zavisno od sporta, sportske discipline zavisi i ucesce i uticaj antropoloskog prostora, odnosno njegovih segmenata na ukupan rezultat. Kada se opisuje i definise određena populacija sportista, njihov morfoloski prostor, najcesce se kao parametri analiziraju tjelesna visina, tjelesna masa, bodi mass index, a vrlo cesto i starosna dob ispitanika. Ovi parametri su vrlo pouzdani i daju realnu sliku o morfoloskom prostoru ispitivane populacije. U radu su analizirane razlike u segmentima morfoloskog prostora atleticarki skakacica, finalistkinja Olimpijskih igara u Pekingu. Uzorak je obuhvatio 32 takmicarke u cetiri discipline (skok u dalj, skok u vis, troskok, skok motkom). Analizirane su razlike u tjelesnoj visini, masi tijela, BMI i starosnoj dobi. Za obradu podataka primjenjen je T-test za male nezavisne uzorke koji je potvrdio postojanje statisticki znacajnih razlika u tjelesnoj visini atleticarki u disciplinama: skok u dalj - skok u vis (T=-2.906, p<0.05), skok u vis - troskok (T=3,448; p<0.01), skok u vis - skok motkom (T=3,469; p<0.01). Razlike su potvrđene i u vrijednostima BMI u disciplinama: skok u vis-skok u dalj (T=3,496; p<0.01) i skok u vis-troskok (T=-3,136; p<0.01)

Sažetak: U sprinterskim disciplinama vrlo važno mjesto zauzimaju start i startno ubrzanje koje u velikoj mjeri generise konacni rezultat. U zavisnosti od odgovarajucih individualnih morfoloskih dimenzija, a narocito motorickih i funkcionalnih sposobnosti takmicara mogucnost dobre realizacije ovih parametara je izvjesnija. Međutim, i pored vrhunskih rezultata koje ostvaruju, razlike u ova dva parametra su evidentne, sto u pogledu na konacni rezultat ima određenog efekta. Cilj ovog istraživanja je bio da se utvrde razlike u vremenu startne reakcije i rezultata u sprinterskim disciplinama finalista Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Analizirani su rezultati finalista (24 muska) i 24 (ženska) takmicara koji su nastupili u finalnim trkama na 100m, 200m i 400m. Evaluacija vremena startne reakcije (ms) i rezultata u sprintu (s) bazirala se na izvjestajima koje je službeno objavila Međunarodna atletska federacija (IAAF). Rezultati analize T-testa su pokazali statisticki znacajne razlike u vremenu reakcije kod ženskih takmicara u disciplinama trcanja 100m i 400m (t= -3,220; p<0,01) kao i za discipline 200m i 400m (t=-2,550; p<0,01), za razliku od muskih finalista gdje nisu zabilježene statisticki znacajne razlike. Takođe, u istim disciplinama između polova nisu zabilježene statisticki znacajne razlike, dok su evidentne u postignutim rezultatima u disciplinama 100m (t=-2,842; p<0,05), 200m (t=-11,526; p<0,01) i 400m (t=-27,019; p<0,01).

Coordination plays an important role in solving complex physical activities which arise during a biathlon race. We determined the level of coordination skills by measuring the time of a simple reaction to visual stimulus at rest by measuring the time response of complex reaction to visual stimuli by measuring the eff ect of visual-motor coordination (part of orientation skills – test Piorkowski) and by measuring the eff ect of visual-motor coordination (part of orientation skills – test Krzyzowy). In addition, we conducted a test of the simple and complex reaction aft er a short-term and long- term exercise. Among the tested sportswomen, the best results, both at rest and aft er exercise, have achieved twos Slovak athletes. Both results were above-average and slightly above-average. In order to develop physical coordination, we recommend biathletes to execute: the already known workout in diff erent environmental conditions, while practicing new coordination exercises especially systematics not focusing on their maximum improvement but to gain general skills for practice while implementing them in the fi rst part of the training.

Osnovni cilj ove studije je bio da se procijeni međusobni odnos, povezanost funkcionalno-motorickih kapaciteta aerobna izdržljivost, brzinska izdržljivost, startno ubrzanje, maksimalna brzina trcanja, brzina trcanja, agilnost i eksplozivna snaga elitnih fudbalerki kadetkinja, kao i njihov uticaj na realizaciju specificnih fudbalskih kretnih struktura. Uzorak ispitanica za ovo istraživanje je je bio sacinjen od 21 igracice U17 Fudbalske reprezentacije Crne Gore. Testiranje je sprovedeno tokom redovnog okupljanja reprezentativki u periodu zimske pauze u sezoni 2012/2013. godine. Navedene fizioloske karakteristike su testirane testovima: Yo Yo intermitentni test oporavka (nivo1), sprint 10 m iz stojeceg stava, sprint 20 m leteci start, sprint 30 m stojeci stav, slalom trcanje, 300 jardi, skok iz cucnja sa pripremom, i skok udalj s mjesta, dok su specificna fudbalska kretanja, kao kriterijum, procjenjivana testom slalom sa loptom. Ovom studijom je utvrđeno da rezultati svih primijenjenih testova međusobno znacajno koreliraju, odnosno imaju statisticki znacajnu povezanost. Takav slucaj se nije desio samo kod korelacionih koeficijenata koji su izracunati za test skok iz cucnja sa pripremom, koji je znacajnu povezanost imao samo sa testom 300 jardi (r=-.51, p ˂ .05). Ovom studijom je takođe utvrđeno da ovakav sistem pokazatelja fizioloskih potencijala ima statisticki znacajan uticaj na kvalitet realizacije specificnih fudbalskih kretnih struktura (R2=.73, p ˂ .05), dok je od svih nezavisnih pokazatelja samo test slalom trcanje imao statisticki znacajnu predikciju kriterijumskog rezultata u testu slalom sa loptom (β=.65, p ˂ .05).