The sustainable forest management concept contains the essence of the sustainable development paradigm - meeting the current needs of society without compromising the needs of future generations. The strategic commitment of the Faculty of Forestry University of Sarajevo is aimed at quality education of forestry experts, conducting innovative research and the most intensive cooperation with the economy. The methodological approach in this paper is based on a critical analysis of the scope of the educational-research process at the Faculty of Forestry University of Sarajevo, and the potentials of sustainable forest management in BiH, to determine to what extent higher education and research on environmental, sociological and economic aspects of forest management can affect positive changes in BiH society. Apart from identifying the benefits of forest ecosystems in the context of contributing to sustainable development, the research on the attitudes of teaching staff related to the contribution of the educational-research process to general goals of sustainable development from the 2030 Agenda was conducted. The results of this paper show that the concept of sustainable forest management, as it is realized in educational-research process at the Faculty of Forestry University of Sarajevo, has significant potential to contribute to sustainable development in BiH. This contribution is reflected in biodiversity conservation, mitigation of climate change, carbon storage, prevention of natural disasters, impact on the stability of water and soil, energy supply from renewable sources, continuous economic growth, socially responsible production and consumption, job security, development of rural and urban areas as well as maintaining and improving the psychophysical health of the population. Based on the obtained results, it can be concluded that sustainable forest management, grounded on scientific postulates, understanding of diversity of forest ecosystem services and dynamics in society's requirements towards forests, multidisciplinary and cross-sectoral cooperation, can be an important factor of sustainable development in BiH.

U ovom radu analizirano je 15 europskih provenijencija običnog bora u međunarodnom pokusu kod Kupresa. Pokus je osnovan tijekom proljeća 2012. godine sa biljkama starosti dvije godine (2+0). Ukupno je posađeno 2700 sadnica običnog bora u pokusnom dizajnu slučajnog blok sustava koji je prilagođen terenu, 15 provenijencija u pet ponavljanja (5 x 36 sadnica). Pokus čine provenijencije iz deset europskih zemalja: Austrija (Traisen, Rein, Sistrans), Bosna i Heregovina (Bugojno), Ukrajina (Ivano Frankivsk), Slovačka (Hanusovce), Rumunjska (Sacueini), Norveška (Narvik, Arnes), Njemačka (Teisendorf, Trippstadt), Poljska (Raciane – Nida) i Italija (Ca del Lupo, Fenestrelle, Piani – Valda). Rezultati morfoloških i fizioloških istraživanja odnose se na razlike preživljivanja, visinama, promjer na vratu korijena i proljetnoj fenologiji otvaranja pupova.

Biokemijska genetička identifi kacija obične bukve (Fagus sylvatica L.), provedena je korištenjem izoenzimskih biljega u osam prirodnih populacija na širem području Bosne i Hercegovine. Genetska varijabilnost analizirana je pomoću 10 izoenzimskih sustava, sa 16 polimorfnih lokusa i 52 alela. Utvrđena je statistički značajna razlika između populacija, uz nešto nižu vrijednost prosječne diferenciranosti. Dobiveni rezultati upućuju na zaključak, da bi se u svrhu održavanja prirodnih genetskih izvora obične bukve u Bosni i Hercegovini trebala uspostaviti što gušća mreža banki gena metodama in situ i ex situ (banke sjemena, sjemenske sastojine i sjemenske plantaže) potrebna za održavanje genetske raznolikosti populacija. Na temelju rezultata istraživanja, svaka ekološka niša obične bukve trebala bi imati svoju banku gena,uz odgovarajući broj populacija i jedinki, kako bi se očuvale ekološke i fi ziološke značajke ove vrijedne gospodarske vrste.

SAŽETAK: U radu su prikazana istraživanja unutarpopulacijske i međupopulacijske varijabilnosti morfoloskih svojstava lista hrasta lužnjaka na podrucju zemalja zapadnog Balkana (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora). Analizirano je ukupno 65 populacija i 650 stabala, a morfometrijska analiza ukljucivala je ukupno 14 morfoloskih svojstava. Za statisticku obradu koristene su deskriptivna analiza, analiza varijance, diskriminacijska analiza i multipli testovi. Utvrđene su signifikantne razlike na međupopulacijskom, kao i na individualnom unutarpopulacijskom i bile su statisticki znacajnije od međupopulacijske varijabilnosti. Najvecu varijabilnost imala su svojstva duljine peteljke lista, usjecenost lista od sredisnje žile i usjecenost baze plojke. Analiza varijance, diskriminacijska analiza i multipla testiranja za istraživana svojstva, a grupirana prema zemljama porijekla, ukazuju na postojanje statisticki znacajnih razlika između istraživanih populacija, tako da istraživani materijal iz svake zemlje cini zasebnu skupinu, te bi pri uporabi sumskog reprodukcijskog materijala trebalo iskljucivo koristiti autohtoni materijal. Kod istraživanog lisnog materijala nije registrirana dlakavost listova, sto ukazuje da nije prisutna pojava hibridizacije sa hrastom meduncem (Quercus pubescens). Istraživanja mogu poslužiti kao polazna osnova za odabir sjemenskih sastojina, oplemenjivanje i ocuvanje geneticke raznolikosti hrasta lužnjaka, kao i za razlikovanje pojedinih vrsta, hibridnih rojeva i nižih svojti hrasta lužnjaka. Kljuc ne rijec i: hrast lužnjak (Quercus robur L.), morfometrijska analiza lista, unutarpopulacijska i međupopulacijska varijabilnost

SA@ETAK: Priznatim izoenzimskim biljezima, izvr{ili smo molekularno geneti~ku identifikaciju dijela prirodnih populacija smreke u Dinaridima, na {irem podru~ju Bosne i Hercegovine. Uporabom izoenzimskih biljega analizirali smo 13 populacija smreke (Picea abies Karst.), dok smo varijabilnost analizirali uporabom 13 enzimski sustava, te proveli analize na 20 polimorfnih lokusa, sa 73 alela. Prosje~an broj alela po lokusu kretao se od 1,80 do 2,60. Analizom smo utvrdili postojanje velike varijabilnosti unutar populacija, te za gen lokus GOT – C postojanje klinalne varijabilnosti. Geneti~ki multilokusni diverzitet iznosio je od 27,5 do 37,0, a gen pool diverzitet od 1,277 do1,380. Provedeno istra`ivanje pokazalo je da populacija Vla{i} ne pripada autohtonim, prirodnim populacijama smreke u Bosni i Hercegovini. Dobivena srednja alelna udaljenost izme|u analiziranih populacija kretala se od 0,18 % do 2,06 %, te postoji povezanost izme|u geneti~kih i zemljopisnih udaljenosti, s izuzetkom populacije Vla{i}. K l j u ~ n e r i j e ~ i : obi~na smreka (Picea abies /L./ H. Karst.), izoenzimi, varijabilnost, populacija IZVORNI ZNANSTVENI ^LANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS UDK 630* 165 (001) [umarski list br. 5–6, CXXXI (2007), 237-246

UDK 582.475:577.151.64(497.6) Uporabom 13 izoenzimskih sustava, te analizom 20 gen lokusa, analizirali smo genetičku strukturu populacije 13 populacija smreke (Picea abies (L.) Karst.) iz Bosne i Hercegovine. Rezultati izoenzimske analize su vrijednovani preko alelnih frekvencija koje su obračunate iz razlika između gen lokusa, efektivnog broja alela i te stvarne i očekivane heterozigotnosti. Genetička struktura je prikazana za sve gen lokuse koji su pokazali polimorfizam, u istraživanim populacijama smreke.