ORGANIZACIJSKO PONASANJE, KRIZNI MENADŽMENT I RAZVOJ LJUDSKIH POTENCIJALA Sažetak: Discipline organizacijskog kriznog menadžmenta i razvoja ljudskih potencijala (HRD) dijele slicne probleme i podrucja istraživanja tako da znanstvenici i prakticari u oba podrucja fokus stavljaju na to kako elementi unutar organizacije (kultura, sustavi, tehnologija) mogu utjecati na pojedinca, skupinu i organizacijsko ponasanje. Znanstvenici koji se bave kriznim menadžmentom i razvojem ljudskih potencijala također su ukljuceni i u istraživanja koja imaju korijen u zajednickim teorijskim perspektivama, posebno u kriticnom promisljanju ljudskog kapitala / gospodarskih, psiholoskih, i stratesko / sustavnih aspekata Osim toga, glavni cilj obje discipline bave se utjecajem organizacije na pojedince, zajednicu i drustvo. Glavni cilj kriznog menadžmenta je zastititi i podržavati kljucne organizacijske stakeholdere, zajednice, i resurse u slucaju kriznog događaja ; za razvoj ljudskih potencijala cilj je razviti intelektualne, emocionalne mogucnosti i vjestine ljudi za obavljanje razlicitih vrsta poslova radi organizacijske i drustvene održivosti. Dakle, cini se da ima mnogo preklapanja između disciplina kriznog upravljanja i razvoja ljudskih potencijala, mada ovi odnosi i relativne implikacije za istraživanje i praksu tek treba istražiti. U predloženome radu ce se naznaciti veze i odnosi ove dvije discipline i njihovi međusobni utjecaji. Kljucne rijeci: krizni menadžment, organizacijsko ponasanje, razvoj ljudskih potencijala

Finalno razrjesavanje svake ozbiljne krize podrazumijeva i neku opcu suglasnost o pitanjima njezinih uzroka, te o krivici i odgovornosti pojedinih aktera. Nakon sto je operativni dio suocavanja s krizom zavrsen, nastaje svojevrsna bitka za znacenja, odnosno tumacenja proteklog događaja, te mjesta i uloge lidera i njihovih organizacija u protekloj krizi u kojoj su potrebna sasvim drugacija znanja i vjestine od onih koje je podrazumijevao operativni dio krize. Od ishoda te bitke, odnosno od toga tko ce biti i u kojoj mjeri proglasen krivim za nastanak krize ili za nekompetentno suocavanje s njom ovise sudbine politickih lidera, najvisih administrativnih dužnosnika ili menadžera koji su na vrhu upravljacke ljestvice u korporacijama, kao i reputacija, kredibilitet i legitimitet organizacija i agencija na cijem se celu oni nalaze. U radu ce biti razmotrene dimenzije odgovornosti, glavni sudionici u utvrđivanju odgovornosti, taktike koje oni najcesce koriste, te situacijski i konteksutalni faktori od znacaja za utvrđivanje odgovrnosti.