Educational institutions record an increase in behavioral disorders in children and adolescents every day, with severe symptoms that result in hospitalization or the imposition of criminal sanctions for juvenile delinquents. Behavioral disorders of children and young people stand out as one of the primary problems of today's society. The purpose of this paper is to give a detailed insight into the state of emotional and behavioral disorders, from those that are hidden such as withdrawal, apprehension, fear,anxiety to behavior that children and young people come into conflict with others, even committing acts that are legally recordable as punishable. It has been proven in various studies that early diagnosis and preventive interventions in working with children give the best results. The hypothesis that behavioral disorders and emotional problems among children and young people in primary and secondary schools are present and require the application of appropriate preventive and treatment programs has been confirmed. Through the presentation of modern approaches to the detection, prevention and diagnosis of behavioral problems, this work shows the relationship between biological factors, parental qualities, education, the influence of peers, school and socialnorms, and the way in which they become risky for the development of problematic behavior. Detecting risk factors and stopping the action of risk processes, which have been proven to have a positive correlation with the occurrence of aggressive behavior in children, leads to a decrease in the rate of its occurrence. It has been observed that there are several successful ways of working with children that result in a reduction in the rate of behavioral disorders, even in provoking situations. Communication and problem-solving skills training can successfully reduce inappropriate child behaviors. Teaching social-emotional skills, in addition to reducing behavioral disorders, also results in higher self-esteem and more positive attitudes in children.Schoolshave a need for continuous implementation of science-based prevention programs that include interventions aimed at children and work with parents Keywords: Behavioral disorders, interventions, children, adolescents, parents, prevention programs

Anksioznost je neizbjeţna u svakodnevnom ţivotu te predstavlja automatski odgovor ĉovjeka na doţivljaj opasnosti. TakoĊer, problemi i simptomi vezani uz anksioznost sastavni su dio sazrijevanja te predstavljaju adaptivne odgovore koji ĉuvaju od opasnih situacija i djeluju motivacijski. Anksioznost postaje problem za osobu onda kada prestane djelovati motivirajuće i zaštitniĉki. Cilj rada je ispitati prisustvo aksioznosti kod uĉenika zavšnih razreda osnovne škole. U radu se pošlo od pretpostavke da je aknsioznost prisutna kod uĉenika završnih razreda u razliĉitim podruĉjima. Uzorak ispitanika ĉinilo je 120 uĉenika završnih razreda osnovne škole na podruĉju Tuzlanskog kantona. Istraţivanje je sprovedeno u februaru 2023. godine. Mjerni instrument korišten u istraţivanju je Skala djeĉje anksioznosti autorice Purić (1992; prema Zaić, 2005) namijenjena je ispitivanju anksioznosti djece školske dobi. Podaci su obraĊeni metodama deskriptivne statistike. Rezultati istraţivanja upućuju na prisustvo anksioznosti na tri podruĉja: ispitnu, socijalnu i opštu aksioznost u razliĉitom intenzitetu. Najveći intenzitet je zabiljeţen u podruĉju ispitne anksioznosti.

Upon entering a home for the elderly, a person may feel rejected by their relatives and friends. That is why the support of the social pedagogue is very important for them when they enter the institution, the way of communication, familiarization with the rights and obligations in the institution, but their better functioning. The aim of the paper is to examine the role of the social pedagogue in relation to other employees in institutions for housing the elderly, and to examine the significance of the social pedagogue for the functioning and assistance in the adaptation of users when entering an institution for the housing of the elderly. 100 respondents participated in the research. For the purposes of the research, two measuring instruments were used: the Multidimensional Scale of Perceived Social Support - MSPSS and the HCAHPS Survey. The results of the research show that the social pedagogue is an important support link for the elderly, and that he has the competencies and knowledge to work with the elderly, considering their personality structure. The results of the t-test (t=4.778; df=87; p=0.000) show that there is a statistically significant difference in relation to the adaptation of users and the professional competence of social pedagogues who play a crucial role in facilitating the adaptation of users of the home.

U današnje vrijeme stariji ljudi su često percipirani kroz prizmu onoga što više ne mogu da rade, umjesto shvatanja starijih osoba kao svojevrsnih potencijala i resursa koji se još uvijek mogu razvijati i doprinositi društvenoj zajednici. Upravo iz ovih razloga jako je važno raditi na povećanju svijesti društa o mogućnostima ali i potrebama starih osoba koje nisu u mogućnosti sebi obezbijediti. Postoje različiti oblici zaštite ove populacije. Jedan od pristupa jeste i intitucionalni smještaj, koji pruža veliki broj usluga starijim osobama uključujući, zdravstvnu, socijalnu i psihološku podršku tokom dužeg vremenskog perioda. Cilj rada je ispitati nivo funkcionalnih kompetencija i smislenih aktivnosti kao važnih indikatora kvalitete života osoba smještenih u Dom penzionera, Tuzla. Za potrebe istraživanja uzorkom je obuhvaćeno ukupno 35 (N=35) osoba, od čega je 12 (N=12) ispitanika muškog, dok je 23 (N=23) ispitanika ženskog spola. Starosna dob ispitanika kreće se od od 65 do 90 godina starosti. Istraživanje je trajalo od januara do aprila 2023. godine, bilo je anonimno i na dobrovoljnoj osnovi. Mjerni instrument korišten u istraživanju je dio Ljestvice procjene kvalitete života među korisnicima domova za starije (Quality Of Life (QOL) Upitnik), verzija 2.0 (Kane, 2001). Ljestivca je Likertovog tipa. Podaci su obrađeni metodom deskriptivne statistike. Rezultati istraživanja pokazali su da je korisnicima starijm osobama koje su na institucionalnom smještaju potrebno više podrške u ostvarivanju funkcionalnih kompetencija i smislenih aktivnosti. Većina ispitanika navodi da bi njihov kvalitet života poboljšalo kada bi češće izlazili vani i provodili vrijeme na otvorenom prostoru.

Cilj rada je utvrditi zastupljenost pojedinih rizičnih ponašanja kod djece osnovnoškolske dobi s obzirom na porodičnu strukturu i uključenost roditelja u preventivne aktivnosti. Uzorak ispitanika u ovom istraţivanju čine 450 učenika osnovne škole, uzrasta 12-13 godina, oba spola. Istraţivanje je realizovano u Općini Doboj Istok i Gračanica. Pojavni oblici rizičnih ponašanja ispitivani su primjenom Ahenbahovog integrisanog sistema procjene, verzijom za samoprocjenu adolescenata (ASEBA Youth Self-Report - YRS, Achenbach, 2007), dok je za podatke o stepenu rizika korišten Modificirani upitnik za procjenu nivoa rizičnosti/potreba (YLS/MCI) autora Andrews i Hoge (1994). Za statističku obradu podataka korištene su metode deskriptivne i inferencijalne statistike. Rezultati pokazuju da postoje jasne razlike u prisutnosti poremećaja u ponašanju učenika s obzirom na različitu porodičnu strukturu i učešće roditelja. Postoje značajne razlike izmeĎu adolescenata koji ţive sa oba roditelja i čiji su roditelji uključeni u preventivne aktivnosti i onih koji su iz nepotpune porodice i čiji se roditelji manje zalaţu. Statistički značajne razlike uočene su na skalama Agresivno ponašanje (t = - 3,55; p 0,00), Ponašanje kojim se krše pravila (t = -3,99; p 0,00) i dimenziji Eksternalizacije (t = -2,45; p 0,00). Nastojali smo ispitati i vezu strukturno poremećene porodice sa internaliziranim problemima i uočeno je da ne postoje statistički značajne razlike. Kroz interpretacije dobivenih rezultata moguće je zaključiti da razmatrana obiljeţja učenika znatno doprinose fenomenologiji rizičnih ponašanja, što upućuje na mogućnost i opravdanost kreiranja različitih intervencija usmjerenih prevenciji rizičnih ponašanja različitih skupina djece i mladih.

Opći val useljenika, najviše sa prostora Bliskog istoka, ali i iz Afrike, posebice njenog sjevernog dijela, dolazi na granice evropskih i drugih zemalja. Uz opće loše fizičko stanje u kojem se imigranti nalaze, u velikom postotku idu i psihički problemi praćeni očajem i nasilnim ponašanjem, napadima na domaće stanovništvo i njihovu imovinu, itd., što još više produbljuje krizu njihovog statusa u društvu zemlje primateljice, stvarajući neku vrstu začaranog kruga. Cilj istraživanja jeste utvrditi prisustvo nasilničkog ponašanja kod imigranata sa Bliskog Istoka i Sjeveroistočne Afrike po ulasku u novu zemlju. U istraživanju se pošlo od pretpostavki da su imigranti izloženi nasilju i u većem broju su žrtve u odnosu na domaće stanovništvo, te da su imigranti koji dolaze u potrazi za boljim socioekonomskim prilikama više nasilni od onih koji bježe od rata. Uzorak studije obuhvaća 100 ispitanika, useljenika i domaćeg stanovništva, različitog spola, starosti, zemlje podrijetla i drugih demografskih faktora. Ispitivanje je provedeno u „St Andrew Church Refugee Service“ te online radi anonimnosti na području Egipta, Kairo. Podaci su prikupljeni ASEBA Youth Self-Report – YSR upitnikom. Rezultati istraživanja pokazuju da imigrantsko stanovništvo ima značajnije izražen osjećaj da drugi ljudi u društvi imaju želju da im naškode u usporedbi sa domicilnim stanovništvom. U rezultatima istraživanja su predstavljene i razlike između sjeverno-afričkih i blisko-istočnih useljenika u pogledu malicioznog ponašanja prema drugim osobama iz okoline (pošto blisko-istočni imigranti potječu iz regija sa aktualnim i većim ratnim razaranjima). Može se zaključiti da imigranti porijekla sa Bliskog istoka pokazuju veći stepen lošeg postupanja prema drugim ljudima, u poređenju sa sjeverno-afričkim imigrantima.

The aim of this paper is to determine the differences between externalized and internalized behavioral problems in the population of young adolescents in the city of Tuzla on eight different scales of syndromes (anxiety/depression, reticence, physical difficulties, aggression, rules violation, social problems, thinking problems, and attention problems). The paper starts from the assumption that there are differences between younger adolescents with internalized and externalized behavioral problems with regard to gender in such a way that externalized problems will be more frequent in male adolescents and internalized behavioral problems in female adolescents. The sample of respondents in this study consists of 587 young adolescents of both genders. The research was conducted in fifteen primary schools in the city of Tuzla. The Achenbach dimensional classification of behavioral disorders was used for assessment (Achenbach & Rescorla, 2001). The results show higher scores for internalized behavioral problems. Female adolescents had statistically significantly higher scores on the Anxiety/Depression, Somatic Problems, and Thought Problems subscales.