MEDIJIZACIJA RELIGIJE I RELIGIJSKI IDENTITET KAO ELEMENT ETNIČKIH I NACIONALNIH ARTIKULACIJA U BOSNI I HERCEGOVINI

Tekst teorijski analizira povezanost religijskog, etničkog i nacionalnog identiteta kao jednog od složenih transformativnih procesa u društvenoj teoriji. Religija je bila jedan od određujućih elemenata razvoja etnija i nacija u predmodernim društvima. Suvremeno doba kreacije apstraktnih identiteta i bezličnih organizacija revitaliziralo je oživljavanje identiteta zajednice kroz korištenje simboličkog materijala preuzetog iz religija. U bosanskohercegovačkom društvu konfesija je imala snažnu ulogu u izgradnji identiteta što je uvjetovalo procese sakralizacije nacije i religizacije politike i obratno. Izraženi oblici etnokonfesionalizma u Bosni i Hercegovini u smislu revitaliziranja identiteta zajednice u odnosu na religijski simbolički materijal ne pronalaze svoj materijal samo u religijskim fundusima. Oni svoje izvorište pronalaze i u drugim društvenim i kulturnim resursima kakav je i medijski prostor. Medijizacija religije u ovom smislu označavala bi procese u okviru kojih mediji ne produciraju prikaze vjere karakteristične za određenu religijsku zajednicu već one koji služe određenim društvenim funkcijama. Polazeći od stajališta da se prisutni, medijski kreirani religijski narativi ne odnose na promicanje ideja razumijevanja drugog i drugačijeg, već na jačanje religijske identifikacije stanovništva koja se, opet, posljedično reflektira na etničku, nacionalnu artikulaciju i na taj način produbljuje postojeću društvenu razjedinjenost, istraživanje je usmjereno na analizu načina i formi medijskog izvještavanja o religiji i religijskim temama u Bosni i Hercegovini. Rezultati analize pokazuju da mediji, organizirani u različitim etničkim zajednicama prate obrazac dominantnih tema vezanih za samo jednu religijsku zajednicu, i to najčešće kreirajući emotivan ili senzacionalistički ton, čime se, iskorištavanjem religije, religijskih obreda i običaja pri revizionizmu povijesnih događaja i ratnih stradanja, gradi oštar narativ prema pripadnicima drugih etničkih grupacija. Njihovo djelovanje u okviru realnih društvenih okolnosti i prihvatljivih diskursa može biti i drugačije, ako se u obzir uzme činjenica njihove ne samo mogućnosti promicanja postojećih društvenih stavova, već i kreiranja novih.