U ovom se radu analizira sintaksički status akuzativnih klitika u bosanskom jeziku i njihovo pomjeranje u tzv. drugu poziciju (engl. second position clitics / Wackernagel clitics) s teorijskog polazišta tzv. minimalističkog programa (engl. Minimalist Program, Chomsky 1995; 2000; 2001). Derivacija sintaksičkih struktura posmatra se kroz djelovanje sintaksičke operacije spajanja (engl. Merge) i sintaksičke operacije slaganja (engl. Agree). Pri tome, u radu se slijedi tzv. teorija faza (engl. Phase Theory, Chomsky 2001), koja postulira da se derivacija sintaksičke strukture odvija u fazama koje omogućavaju da se minimalni dijelovi strukture sukcesivno šalju u tzv. Spell-out, odnosno u interfejs u kojem dolazi do razdvajanja informacija relevantnih za nivo fonetskog (engl. Phonetic form, PF) i logičkog predstavljanja (engl. Logical form, LF). U radu se zastupa hipoteza da se akuzativne klitike izvorno generiraju u poziciji komplementa glagola za koji su tematski vezane te da, budući da nemaju status fraznih afiksa, ne mogu biti sintaksički spojene s tim glagolom. U tom se smislu transfer akuzativnih klitika u PF komponentu dešava već u vP fazi, dok glagol za koji je klitika tematski vezana nije obuhvaćen ovim transferom jer se pomjera u tzv. rubnu poziciju (engl. edge position) vP faze. Cilj je ovoga rada pokazati da je tzv. druga pozicija akuzativnih klitika rezultat njihovog postsintaksičkog pomjeranja koje slijedi nakon prozodijskog organiziranja strukturnih elemenata na PF nivou. Akuzativne klitike pomjeraju se u tzv. drugu poziciju u svojoj intonacijskoj frazi (engl. Intonation phrase, IP), pri čemu intonacijska fraza korespondira s granicama CP domene klauze koja sadrži akuzativne klitike. Pozicija akuzativnih klitika iza prve naglašene riješi (engl. first word position, 1W) ili iza prvog sintaksičkog konstituenta (engl. first constituent position, 1C) u vezi je s (ne)postojanjem prozodijskih barijera.
U ovom se radu analizira struktura glagolske sintagme u bosanskom jeziku te se nastoji odrediti bazni položaj upravnih članova sintagme, njihovih argumenata, ali i adjunkta. Ponašanje strukturnih elemenata koji čine glagolsku sintagmu u bosanskom jeziku i mogućnost njihovog pomjeranja prati se u procesu deriviranja površinske strukture rečenice koja sadrži elidirano mjesto. Različita ostvarenja elipse objašnjavaju se jedinstvenim položajem pojedinih strukturnih elemenata i njihovom mogućnošću da projiciraju zasebne maksimalne projekcije koje, u procesu deriviranja površinske strukture rečenice, mogu biti ili obuhvaćene elipsom ili izbjeći elidiranje. U vezi s tim, u radu se ukazuje na različito ponašanje pojedinih vrsta glagola u procesu VP elipse u bosanskom jeziku, te se uspostavlja paralela s istim strukturnim elementima u engleskom jeziku. U radu se analiza navedenih pojava zasniva na principima i parametrima generativnegramatike.
U ovome ćemo radu nastojati opisati umetnute nerestriktivne relativne rečenice kao tipične parentetičke strukture. Opis će podrazumijevati njihovu sintaksičku i semantičku interpretaciju, ali i naznake o njihovoj pragmatičkoj ulozi i zasnivat će se na analizi primjera pronađenih u korpusu tekstova koji pripadaju različitim stilovima bosanskoga jezika. Rad je podijeljen u tri dijela. U prvom ćemo dijelu definirati parentetike i dati pregled dosadašnjih pristupa u analiziranju te pojave. U drugome dijelu rada fokusirat ćemo se na definiranje i analizu umetnutih nerestriktivnih relativnih rečenica, a u trećem će se dijelu izdvojiti najznačajnija zapažanja.
Ova stranica koristi kolačiće da bi vam pružila najbolje iskustvo
Saznaj više