SA@ETAK: Priznatim izoenzimskim biljezima, izvr{ili smo molekularno geneti~ku identifikaciju dijela prirodnih populacija smreke u Dinaridima, na {irem podru~ju Bosne i Hercegovine. Uporabom izoenzimskih biljega analizirali smo 13 populacija smreke (Picea abies Karst.), dok smo varijabilnost analizirali uporabom 13 enzimski sustava, te proveli analize na 20 polimorfnih lokusa, sa 73 alela. Prosje~an broj alela po lokusu kretao se od 1,80 do 2,60. Analizom smo utvrdili postojanje velike varijabilnosti unutar populacija, te za gen lokus GOT – C postojanje klinalne varijabilnosti. Geneti~ki multilokusni diverzitet iznosio je od 27,5 do 37,0, a gen pool diverzitet od 1,277 do1,380. Provedeno istra`ivanje pokazalo je da populacija Vla{i} ne pripada autohtonim, prirodnim populacijama smreke u Bosni i Hercegovini. Dobivena srednja alelna udaljenost izme|u analiziranih populacija kretala se od 0,18 % do 2,06 %, te postoji povezanost izme|u geneti~kih i zemljopisnih udaljenosti, s izuzetkom populacije Vla{i}. K l j u ~ n e r i j e ~ i : obi~na smreka (Picea abies /L./ H. Karst.), izoenzimi, varijabilnost, populacija IZVORNI ZNANSTVENI ^LANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS UDK 630* 165 (001) [umarski list br. 5–6, CXXXI (2007), 237-246

UDK 582.475:577.151.64(497.6) Uporabom 13 izoenzimskih sustava, te analizom 20 gen lokusa, analizirali smo genetičku strukturu populacije 13 populacija smreke (Picea abies (L.) Karst.) iz Bosne i Hercegovine. Rezultati izoenzimske analize su vrijednovani preko alelnih frekvencija koje su obračunate iz razlika između gen lokusa, efektivnog broja alela i te stvarne i očekivane heterozigotnosti. Genetička struktura je prikazana za sve gen lokuse koji su pokazali polimorfizam, u istraživanim populacijama smreke.

SAŽETAK: U ovom se istraživanju uporabom molekularnogenetičkih bi­ ljega i njihovom identifikacijom pokušalo odrediti podrijetlo Pančićeve omo­ rike iz plantaže s područja Kaknja, čija je veličina 8,2 ha. Uporabili su se izoenzimski biljezi, koji su korišteni ranije u istraživanju genetičke varijabilnosti Pančićeve omorike (Ballian i sur. 2006). U ovom istraživanju kao i onom ra­ nije, uporabilo se 12 enzimskih sustava s ukupno 16 genlokusa. Rezultati do kojih se došlo pokazuju da podrijetlo plantaže ne možemo pri­ pisati ni jednoj od identificiranih populacija Pančićeve omorike u Bosni i Hercegovini. Osnovni razlog leži u tome što smo u plantaži dobili alele koji su registrirani u više populacija omorike, dok je jedan od registriranih alela nije uopće registriran u prirodnim populacijama, već, vrlo vjerojatno, vodi podri­ jetlo iz neke od neistraženih populacija i l i iz manje skupine stabala. Ponuđeni model identifikacije sa 12 enzimskih sustava, odnosno 16 genlokusa mogao bi se u budućnosti pokazati prihvatljivim, jer su početna istraživanja pokazala jako dobar rezultat. K l j u č n e r i j e č i : Picea omorika, izoenzimi, plantaža, identifikacija.

U radu je analizirana je geneti~ka struktura dvije sjemenske planta`e obi~nog bora (Pinus sylvestris L.) sa 40 klonova (Kozji grm) i 20 klonova ([amin gaj). Za analizu su uporabljeni izoenzimski biljezi, ukupno 9 enzimskih sustava, na ukupno 12 gen lokusa. Ukupno 55 alela, u obje klonske sjemenskim planta`e. U multiklonskoj planta`i ''Koziji grm'' registrirano 45, a u sjemenskoj planta`i ''[amin gaj'' 35 alela razli~itih alela. Geneti~ka raznolikost procijenjena je srednjim brojem alela po lokusu (A/L). Dobivena je vrijednost od 3,83 za sjemensku planta`u Kozji grm i 2,91 za planta`u [amin gaj. Srednji broj genotipova po lokusu (G/L) je iznosio 5,16 za sjemensku planta`u Kozji grm i 3,58 za sjemensku planta`u [amin gaj. Srednja stvarna heterozigotnost klonova u sjemenskoj planta`i Kozji grm iznosi 0,2833, a u sjemenskoj planta`i [amin gaj srednja heterozigotnost je 0,3166. Srednja teorijska heterozigotnost za planta`u Kozji grm iznosi 0,3366, a za sjemensku planta`u [amin gaj 0,3491.

UDK 630*232:582.475(497.6 Tarčin)          630*232:577.151.64(497.6 Tarčin) U radu je prikazana mogućnost molekularne analize i identifikacije klonskog materijala iz sjemenskog voćnjaka Kozji Grm kod Tarčina. To je ujedno i usporedna procjena s prethodno urađenom morfološkom analizom sjemena. Unutar ove studije bilo je devet enzimskih sustava s ukupno 12 genskih lokusa, 1e. 52 alela registrirana u klonskom sjemenskom voćnjaku, koji su istraženi na molekularnoj razini. Molekularna metoda identifikacije klonova u ovom slučaju dokazala je svoju jednostavnost i pouzdanost, za razliku od morfoloških pokazatelja, te bi kao takva trebala naći svoje mjesto u procesu uspostavljanja klonskog sjemenskog voćnjaka u budućnosti. Primjenom molekularne metode, a također i morfološke identifikacije, u klonskom sjemenskom nasadu bijelog bora na Kozjem Grmu pronašli smo mnogo više genotipova nego što je projektom predviđeno. Ovi rezultati upućuju na određene pogreške koje su učinjene u procesu podizanja sjemenskog voćnjaka koje se ranije nisu mogle uočiti.

UDK 639.1.057(497.6) U ovom radu prikazana je metodologija kao i glavni rezultati istraživanja koje je proveo Šumarski fakultet Univerzitetaa u Sarajevu tokom 2003. i 2004. godine među lovačkim organizacijama Srednjobosanskog kantona. Cilj rada je prikazati evoluciju broja lovaca prije i poslije rata te njihovu socio-ekonomsku strukturu, obrazovanje i motive za bavljenje lovom u današnjim uslovima.

EUFRO program ispitivanja provenijencije duglazije (Pseudotsuga menziesii Mirb. Franco) započeo je u proljeće 1972. godine na poligonu Blinje kod Kreševa. Izmjerene su visine, prečnik, stopa preživljavanja, zapremina srednjeg stabla i ukupna zapremina po hektaru u dobi od 32 godine. Statistički značajne razlike za navedene karakteristike nisu pronađene. Međutim, što se visine tiče, najbolja se pokazala 1099 provenijencija (Vasco Pine Grove, SAD) sa srednjom visinom od 20,90 m za prednji raspon 1099 provenijencije i prečnikom od 26, 46 m, a za stopu preživljavanja 1100 provenijencija (Grand Ronde Agency, Oregon, SAD) sa stopom od 37,33 biljaka po jednom lokalitetu. Najveću zapreminu srednjeg stabla imala je provenijencija 1099 i iznosila je 0,3796 m3, a najveću zapreminu po hektaru imala je 1036 provenijencija (Albemi, Britanska Kolumbija, Kanada) i iznosila je 442,54 m3/ha.

Proučavana je intra i interpopulacijska varijabilnost broja kotiledona jele (Abies alba Mill.) u srednjoj Bosni. Statistički značajna intrapopulacijska varijabilnost pronađena je u svim populacijama, ali ne i u međupopulacijskoj.