Adresa za dopisivanje Samra Korać DMD, MSc Sveučilište u Sarajevu Stomatološki fakultet Zavod za restorativnu stomatologiju i endodonciju Bolnička 4 a 1000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina samragk@gmail.com Sažetak Svrha istraživanja bila je izmjeriti i usporediti unutarnju stabilnost boje triju svjetlosnopolimerizirajućih materijala i jednoga kemijski stvrdnjavajućeg nakon njihova ubrzanog starenja. Materijali i metode: Testovi za stabilnost boja obavljeni su na svjetlosnopolimerizirajućim kompozitima – nanopunjenju Filtek Supreme XT (3M ESPE), nanohibridu Tetric Evo Ceram (Ivoclar Vivadent) i mikrohibridu Herculite XRV (Kerr) te na samopolimerizirajućem kompozitu Bisfil II (Bisco). Svi uzorci bili su uronjeni u destiliranu vodu (37°C) i držani u tamnoj posudi 24 sata. Nakon toga podijeljeni su u tri skupine. Postupak ubrzanog starenja proveden je prema dvama protokolima – u vodenoj kupelji na 60°C i prema ISO-u 7491. Uzorci iz kontrolne skupine držani su u destiliranoj vodi 30 dana na temperaturi od 37°C. Razlike u boji – ∆E, računale su se iz koordinata CIE L*a*b* izmjerenih spektrofotometrom nasuprot bijeloj pozadini prije postupka starenja uzoraka i poslije njega. Razina osjetljivosti boje postavljena je na 1, a prihvatljivi šum na 3,5. Statistička analiza obavljena je uparenim t-testom i ANOVA-om (p≤0,05). Rezultati: Svi ispitani materijali pokazali su klinički neprihvatljive promjene boje nakon ubrzanog starenja u vodenoj kupelji, a fotostarenjem nastala je vidljiva promjena boje kod svih svjetlosnopolimerizirajućih kompozita. Nanokompozitni materijali značajno su promijenili boju i u kontrolnoj skupini. Zaključak: Unutarnja stabilnost boje testiranih materijala ovisi o uvjetima starenja i vrsti dentalnog kompozita. Kemijski stvrdnjavajući kompoziti pokazali su tijekom fotostarenja bolju stabilnost. Ključne riječi kompozitne smole; starenje; materijali, testiranje; boja 1 Katedra za restorativnu stomatologiju i endodonciju Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu Department of Restorative Dentistry and Endodontics, Faculty of Dentistry, University of Sarajevo 2 Odjel za ispitivanje dentalnih materijala Akademskog centra za stomatologiju, Amsterdam (ACTA), Nizozemska Dental Materials Science Department, Academic Centre for Dentistry Amsterdam (ACTA) 3 Katedra za pretkliničku stomatologiju Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu Departmet of Preclinical Dentistry, Faculty of Dentistry, University of Sarajevo

diagnosed clinically as having acute appendicitis were recruited.60%were males, mean age 28±6years. Patients with previous medical, surgical or gynecological complaints, severe debilitating diseases like hypertension, diabetes, obesity, blood dyscrasias, anemia or previous surgeries were excluded from the study. All the patients later underwent either elective or emergency appendicectomy and the preoperative leukocyte count was compared with histopathology findings of resected appendix. Results: Total leukocyte count (TLC) was calculated in each case individually and was compared with the histopathological report from the laboratory accordingly. The sensitivity and specificity of WBC count was calculated by standard formula and was found to be 82.4% and 78.7% respectively. The positive predictive value of WBC count (raised TLC) in diagnosing acute appendicitis was 93.8% showing that raised TLC along with clinical history is really a diagnostic marker for this condition. Conclusion: Clinical history and physical examination are the key factors in diagnosing acute appendicitis as radiological findings are not much helpful. Although WBC count and raised TLC is not a standard criteria for diagnosing acute appendicitis, but still it is one of the strong predictor of this acute condition in emergency room and should strongly be considered while making the diagnosis of acute appendicitis.