Logo

Publikacije (6)

Nazad

Velika Britanija je primarno zbog njenih strateških interesa na Istoku i održanja ravnoteže u Evropi u 19. stoljeću važila za zaštitnika Osmanskog carstva, a zalaganje za očuvanje nezavisnosti i integriteta osmanske države bili su proklamirani temelji britanske politike u Istočnom pitanju. U tom pravcu se Britanija obavezala tri puta: Pariškim i Tripartitnim sporazumomiz 1856, te Londonskim iz 1871. godine. Podršci Porti je dodatno doprinosilo mišljenje u Londonu da moguće alternative osmanskoj vlasti na jugoistoku Evrope i na Bliskom istoku (ruska kontrola tih prostora ih vlast novonastalih balkanskih hrišćanskih kneževina) neće Velikoj Britaniji i Britancima omogućavati slobodan prolaz ka Indiji i slobodnu trgovinu i zaštitu već uloženog kapitala, kao stoje to slučaj s Osmanskim carstvom. Odbrana britanskih interesa na globalnom nivou podrazumijevala je snažnu flotu i spremnost da se ista upotrijebi kada druge metode ne uspiju. To je bila krajnja mjera, a prijetoga Velika Britanija je svoje interese i interese svojih podanika branila državnim autoritetom i razgranatom diplomatskom i konzularnom mrežom. 0 tome govori i činjenica daje u drugoj polovini XIX stoljeća samo u evropskom dijelu Osmanskog Carstva imala 10 konzulata i 16 vicekonzulata. 

Amra Beća Šačić, Srećko Mato Džaja, Nenad Moačanin, Aladin Husić, Edin Radušić, Zijad Šehić, Ladislav Hladky, František Šístek et al.

Cilj ovog rada je propitivanje odnosa bosanskohercegovačkih historičara prema postojećim raznovrsnim historijskim izvorima koji donose podatke o uzrocima ustanka 1875–1878, posebno iz perspektive procjene motiva njihovog korištenja. Kao dio istog cilja, procjenjujem da li se, na primjeru definiranja primarnih uzroka ustanka 1875–1878. godine, teži predstaviti nedodirljiva historijska istina ili ponuditi multiperspektivna slika uzroka ustanka. Posebna pažnju posvećujem utjecaju tekstova vodećeg historičara ustanka Milorada Ekmečića, koji je o ustanku pisao u drugoj polovini 20. i na početku 21. stoljeća, na historiografske tokove o ovoj važnoj temi iz prošlosti Bosne i Hercegovine. Kao primarna ciljna grupa određeni su historičari koji u 21. stoljeću djeluju u institucijama u Bosni i Hercegovini, ali i oni koji su svoje bavljenje fenomenom ustanaka počeli na njenim prostorima a nastavili u Srbiji.

Vjekoslav Perica, M. Hoare, Milan Dragojevic, D. Gavrilović, A. Bošković, V. Ivanović, Anja Dević, G. Atanasova et al.

Nema pronađenih rezultata, molimo da izmjenite uslove pretrage i pokušate ponovo!

Pretplatite se na novosti o BH Akademskom Imeniku

Ova stranica koristi kolačiće da bi vam pružila najbolje iskustvo

Saznaj više