In amphibolite rocks, in the southern edge of Krivaja-Konjuh ultramafic massif, six samples are separated (from localities Stupcic I, Stupcic II, Pobilje, Donja Vijaka and Seliste) in which occurrences of minerals of chlorite group are confirmed using optical tests. Mineral composition of samples of rocks is checked using x-ray analysis on the instrument of brand Philips with CuKα radiation with graphite monochromator. Chemical composition of mineral-chlorite in rocks was determined using electronic microsonde (ARL-SEMQ). Analyses of chlorite were calculated in accordance with recommendations of HYPER-FORM (S. Borg, A. Moggesie and E-Bjerg, 1991). Calculation of formulas of chlorite was done on the basis of 28 O and 36 (O, OH). In Bosnia and Herzegovina, minerals of chlorite group are very frequent and developed compounds in igneous, sedimentary and metamorphic rocks. Even though they are mentioned in numerous petrography and mineralogy papers, most of the authors of petrography papers describe chlorites as members of the mineral groups, and articles where more detailed selection or description of certain types of chlorite are given are more rare. Quantity of chlorite in amphibolite rocks in the area of Vijaka is variable. Chlorite in amphibolite rocks in the area of Vijaka occurs in the shape of bands at contacts of amphibolite rocks with ultramafic rocks. In the crust of decaying of amphibolite rocks. As inclusions in corundum, garnets, amphiboles, pyroxene, plagioclase, and in celyphitic rim of garnets as a product of retrograde metamorphism in the hydrothermal conditions of metamorphism.

Vulkanske stijene andezitsko-dacitne asocijacije rasprostranjene su u centralnoj Bosni u podrucju Maglaja i u sjeveroistocnoj Bosni u podrucju Srebrenice. Pojave pripadaju vulkanskoj formaciji sosonitnih i visoko-kalijskih kalcijsko-alkalijskih stijena oligocenske starosti, izdvojenoj unutar tercijarnih formacija magmatskih stijena koje su sukcesivno nastajale između 55 i 29 Ma povezano sa dinamikom kolizije africke i euroazijske kontinentalne ploce u dinaridskom segmentu. Nastavak kolizijske zone na zapadu prepoznaje se, na temelju slicnih formacija i starosti, u podrucju Periadriatskog lineamenta u Alpama i na jugu u Helenidima. Stijene ove formacije najvise su zastupljene u suturnoj Savsko-Vardarskoj zoni (SVZ), i u manjoj mjeri u susjednim tektonostratigrafskim jedinicama, a prostorno su udružene sa granitoidima približno iste starosti. Smatra se da je magmatska aktivnost postkolizijska i da je uzrokovana prijelazom iz kompresijskog režima tokom eocena u transpresijsko-transtenzijsku tektonsku fazu pocetkom oligocena (Pamic i Balen, 2001). U radu dati su preliminarni rezultati geohemijskih istraživanja tercijarnih vulkanskih stijena s lokaliteta u okolini Kolica i Nemile, Maglaja i Teslica u centralnoj Bosni i pokusao se izvesti zakljucak o geotektonskom režimu erupcija. Tercijarne vulkanske stijene centralne Bosne nalaze se južno od SVZ, unutar Dinaridske ofiolitne zone, kao samostalne mase cija povrsina rijetko prelazi 1 km2. Proboji pretežno dacitskih lava bili su predisponirani rasjedima unutar stijena ofiolitskog kompleksa i asociranih sedimentnih stijena. Najcesce se javljaju uz kontakte razlicitih clanova jurske vulkanogeno-sedimentne formacije i duž njenog kontakta sa gornjojurskim-donjokrednim sedimentnim formacijama (Ofiolitna zona Dinarida). Za analizu odabrano je 11 uzoraka koji su reprezentativni za sva tri lokaliteta. Uzorci stijena su relativno svježi izuzev uzorka sa lokacije Bijela ploca koji je u alteriran u agregat kaolinita, amorfnog SiO2, dolomita i klorita. Stijene imaju holokristalastu porfirsku strukturu sa fenokristalima plagioklasa, sanidina, kvarca, biotita, podređeno amfibola i izuzetno rijetko ortopiroksena (vjerovatno hiperstena). U matriksu su, osim hiperstena, zastupljeni istovrsni minerali uz akcesorni apatit, cirkon, rutil i magnetit. Kvarc ima reakcijski rub i vjerojatno je ksenokristal. Hemijske analize glavnih elemenata urađene su metodom XRF. Elementi u tragovima, ukljucivsi važne dijagnosticke elemente (Th, U, Ta, Nb, Hf) i elementi rijetkih zemalja (REE) urađeni su metodom ICP-MS. Klasifikacija i nomenklatura tercijarnih vulkanskih stijena centralne Bosne izvrsena je prema sadržaju oksida glavnih elemenata. Prema odnosu sadržaja ukupnih alkalija i SiO2 (TAS dijagram ; Le Bas et al., 1992) analizirane stijene su daciti i samo se uzorak iz kamenoloma Jandrosac izdvaja kao andezit. Na K2O-SiO2 dijagramu (Peccerillo i Taylor, 1976) svi uzorci su daciti i pripadaju seriji visoko-kalijskih kalcijsko-alkalijskih stijena. Zakljucno, analizirane vulkanske stijene su visoko-kalijski varijeteti dacita, izuzetno andezita i prema ovim podacima ne vidi se pripadnost sosonitnoj seriji stijena. Varijacije glavnih elemenata u odnosu na porast sadržaja SiO2 pokazuju jasne diferencijacijske redove sa porastom sadržaja K2O i Na2O i smanjenjem sadržaja TiO2, FeO*, MgO i CaO. Elementi u tragovima Cs, Rb, Ba i Pb pokazuju pozitivnu korelaciju, a elementi Hf, V, Cr, Co i Ni imaju negativnu korelaciju sa sadržajem SiO2. S obzirom na uski raspon sadržaja SiO2 (60, 21 - 65, 51 %) ovakve varijacije su tipicne za evoluirano magmatsko tijelo. Odnos elemenata u tragovima prikazan je u spider-dijagramima, gdje su njihove vrijednosti normalizirane prema sadržaju u primitivnom plastu (Hoffmann, 1988). Na ovim dijagramima ispitivane stijene pokazuju obogacenje litofilnim elementima velikog ionskog radijusa (LILE) u odnosu na elemente visokog ionskog potencijala (HFSE) i imaju istaknute negativne anomalije HFS elemenata para Ta-Nb, P i Ti, te pozitivne anomalije LIL elemenata U i Pb i u manjoj mjeri La i Sr. Ovakva geokemijska obilježja karakteristicna su za magmatske stijene koje nastaju u zonama subdukcije ili kolizije kontinentalnih ploca. Normalizacija sadržaja REE je izvrsena prema sadržaju u hondritu (Boyton, 1984). Kriva relativne koncentracije REE pokazuje jako obogacenje lakim REE u odnosu na teske REE sa (La/Yb)n između 21, 4 i 33, 4 tipicno za vulkanske stijene nastale u subdukcijsko-kolizijskom režimu. Dio krive od Sm do Yb sa (Sm/Yb)n od 4, 75 do 6, 30 ukazuje na obogacenje srednje teskih REE sto iskljucuje frakcionaciju amfibola. Sve stijene imaju malu negativnu Eu-anomaliju (Eu/Eu*=0, 85-0, 89) sto dokazuje da frakcionacija plagioklasa nije igrala znacajnu ulogu u genezi dacita. Subdukcijske karakteristike pokazuju se za sve uzorke u geohemijskim dijagramima koji se koriste za diskriminaciju visoko-kalijskih vulkanskih stijena i stijena sosonitne serije prema geotektonskom položaju erupcija (Muller et al., 1992). Diskriminacijska polja se baziraju na odnosima imobilnih elemenata u vulkanskim stijenama jasno određenog tektonskog položaja. U dijagramu TiO2/Al2O3-Zr/Al2O3 sve vulkanske stijene centralne Bosne nalaze se u polju koje zajednicki definiraju kalijske stijene vulkanskih lukova u postkolizijskim geotektonskim sredinama (PAP) odnosno lukova na rubovima kontinenata (CAP). Položaji erupcija unutar ploce litosfere ili unutar oceanskog podrucja mogu se pouzdano iskljuciti. Dijagrami Ce/P2O5-Zr/TiO2 i Nb*50-Zr*3-Ce/P2O5 geokemijski diskriminiraju PAP i CAP vulkanske stijene. Sve analizirane stijene leže u polju stijena iz vulkanskih lukova na rubovima kontinenata (Andski tip subdukcije). Neslaganje geokemijskih i terenskih podataka o geotektonskom položaju erupcija može se objasniti razlicitim sastavom plasta u Dinaridskoj ofiolitnoj zoni i Savsko-Vardarskoj zoni. Plast iz kojeg su derivirane oligocenske vulkanske stijene centralne Bosne vjerojatno nosi kratonizirane orogenetske karakteristike sa relativno manjim intenzitetom metasomatskog obogacenja tokom subdukcije mezozojske oceanske litosfere.