: Bijeli bor (Pinus sylvestris L.) jedna je od najvažnijih i najistraženijih vrsta drveća u evropskim šumama. Cilj istraživanja je utvrditi mogućnosti povećanja proizvodnih mogućnosti i kvaliteta bijelog bora kroz ranu selekciju u testu provenijencija u Bosni i Hercegovini, a rezultati će se koristiti u svrhu što boljeg korištenja staništa pogodnih za bijeli bor. Za potrebe ovog istraživanja 2021. godine mjerene su visine i prečnici u prsnoj visini bijelog bora u testu provenijencije u Žepču, te brojane grane u pršljenu. Test je uspostavljen 2012. godine sadnjom dvogodišnjih sadnica iz 14 evropskih provenijencija (po tri iz Austrije i Italije i po jedna iz Bosne i Hercegovine, Njemačke, Poljske, Rumunije, Slovačke, Norveške, Škotske i Ukrajine). Izračunate su i zapremine, a zatim provedena analiza varijanse i deskriptivna analiza podataka po provenijencijama. Zatim je selekcionirano pet provenijencija sa najvećim prosječnim vrijednostima istraživanih svojstava i izračunate su razlike između prosječnih vrijednosti za selekcionirane provenijencije i ukupnog prosjeka, kao i razlike između prosječnih vrijednosti za provenijenciju sa najvećim prosječnim vrijednostima i ukupnog prosjeka za sva istraživana svojstva. Podaci su obrađeni pomoću Excel 2013 i SPSS 20.0. Analiza varijanse pokazala je statistički značajne razlike između provenijencija po svim istraživanim svojstvima. Najveći prosječan prečnik stabala starih 11 godina imala je provenijencija iz Ukrajine, a najveću prosječnu visinu i zapreminu jedna od provenijencija iz Austrije. Razlika između prosjeka pet provenijencija sa najvećim prosječnim vrijednostima i ukupnog prosjeka po svojstvu zapremine iznosila je 17,4% od ukupnog prosjeka, a razlika između provenijencije sa najvećom prosječnom zapreminom i ukupnog prosjeka iznosila je 41% od ukupnog prosjeka. Rezultati će biti korišteni u procesima selekcije provenijencija bijelog bora sa dobrim visinskim i debljinskim prirastom.

Crna topola (Populus nigra L.) je jedna od najznačajnijih europskih vrsta drveća koja nastanjuje aluvijalna staništa uz obale velikih rijeka. U Bosni i Hercegovini postoji značajan neiskorišten zemljišni potencijal pogodan za reintrodukciju autohtonih crnih topola, kao i podizanje intenzivnih i ekstenzivnih nasada hibridnih i američkih crnih topola. Cilj ovoga istraživanja je utvrditi početak i završetak fenoloških faza listanja, kao i zimsko zadržavanje lista, što će pomoći pri selekciji pogodnih klonova autohtonih crnih topola za reintrodukciju na određenom lokalitetu i za određene mikroklimatske uvjete u svrhu očuvanja autohtonog genofonda, te klonova hibridnih topola za osnivanje plantaža u Bosni i Hercegovini. Istaživan je materijal 161 klona autohtonih crnih topola iz 26 populacija iz slivova 6 rijeka, te 11 klonova proizvodnih hibridnih topola (euro-američke ili kanadske) i američkih crnih topola. Klonovi se nalaze u klonskom arhivu u Žepču, koji je podignut 2006. godine. Promatrana je fenologija listanja i to od 14.3.- 22.4.2019. godine i to u šest fenoloških faza 0 - uspavani pupoljak, 1 – napukli pup, 2 – probijanje pupa, 3 – pup otvoren, listovi skupljeni, 4 – listovi se razdvajaju, 5 – listovi potpuno razvijeni). Zadržavanje lista praćeno je od 30.8.-4.11.2019. godine i ocjenjivano u tri kategorije: 1 - prisutni svi listovi na stablu, 2 - 50% listova je preostalo na stablu, 3 – nema preostalih listova na stablu. Efektivna duljina vegetacijske sezone definirana je kao vrijeme između pojavljivanja faze pucanja pupova (ocjena 3) i ocjena opadanja lišća 2 (tj. kada je 50% lišća ostalo na stablu). Analiza varijance pokazala je statistički značajne razlike između klonova iz različitih populacija za duljinu trajanja fenoloških faza listanja. Fenološka faza 1 (napukli pupovi) najranije se javila 14.3. a faza 5 (potpuno otvoreni listovi) najranije 8.4. Rezultati zadržavanja listova pokazuju da su 4.11. svi klonovi u klonskom arhivu odbacili list 100%. Najkraću efektivnu duljinu vegetacijskog perioda imali su klonovi populacije Bugojno (154 dana), a najdužu klonovi Populus boleana i Populus nigra var. italica te klonovi populacija Čapljina (sliv rijeke Neretve); Dobrinje, Visoko, Babina rijeka, Maglaj, Doboj (sliv rijeke Bosne); Kopači i Tegare (sliv rijeke Drine). Rezultati istraživanja su značajni za odabir klonova sa boljom prilagodbom na uvjete staništa, te obnovu i uporabu klonskog reprodukcijskog materijala crnih topola u Bosni i Hercegovini.

Crna topola (Populus nigra L.) je jedna od najznačajnijih europskih vrsta drveća koja nastanjuje aluvijalna staništa uz obale velikih rijeka. Danas je jedna od najugroženijih vrsta šumskog drveća zbog devastacije staništa, regulacije riječnih tokova, i pretjerane ekspolatacije, kao i unošenja alohtonih vrsta drveća s kojima je hibridizirala. Cilj ovog istraživanja je utvrditi varijabilnost morfoloških svojstava listova crne topole unutar i između klonova autohtonih populacija i hibrida, te između riječnih slivova u Bosni i Hercegovini, kako bi se učinkovitije pristupilo zaštiti i oplemenjivanju ove vrste.Istraživan je materijal iz klonskog arhiva crnih topola. Arhiv je osnovan 2005. godine u Žepču, od klonova sa 161 stabla autohtonih crnih topola iz 26 populacija širom Bosne i Hercegovine (iz slivova 6 rijeka) te 15 hibridnih vrsta topola. Mjereno je po 5 listova od svakoga klona, a uziman je peti list od vrha glavnog izbojka. Mjerenje je vršeno digitalnim pomičnim mjerilom sa preciznošću od 0.1mm i kutomjerom. Mjereni su: dužina plojke, širina plojke, dužina peteljke, ukupna dužina lista, ugao insercije prvog bočnog nerva i centralnog nerva, udaljenost između najšireg dijela lista i baze lista, broj zubaca u dužini od 1cm iznad najšireg dijela lista. Podaci su obrađeni korištenjem SPSS 26.0 i EXCEL-a, i to prema populacijama i prema slivovima rijeka.Analizom varijance utvrđene su statistički značajne razlike između ispitivanih populacija, kao i između slivova rijeka, za sva istraživana svojstva. Najveću varijabilnost pokazalo je svojstvo dužine peteljke, a najmanju kut insercije prvog bočnog i centralnog nerva. Populacija dlakavih crnih topola Čapljina ima najmanje dimenzije listova i značajno odstupa u svim mjerenim svojstvima od ostalih. Najčešći broj zubaca na 1cm lisnog ruba je 4 zupca koji se pojavljuje na 38,3% listova. Ovo istraživanje daje mali uvid u morfološke karakteristike crnih topola u klonskom arhivu Žepče, te može predstavljati osnovu za daljnja istraživanja u cilju potpunijeg razumijevanja svojstava crnih topola potrebnih za uspješan nastavak rada na oplemenjivanju ove vrste.

U testu provenijencija hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) u Bosni i Hercegovini koji je osnovan 2009. godine istraživana je varijabilnost visina biljaka i promjera vrata korijena na biljkama iz 27 provenijencija. Osim toga, analizirane su i korelacije između visina stabala i promjera vrata korijena s morfološkim svojstvima listova iz prirodnih populacija. Sjeme za osnivanje testova provenijencija, kao i listovi koji su korišteni u morfometrijskoj analizi, sakupljeni su u istim populacijama. Provedenim istraživanjima utvrđene su statistički značajne razlike za svojstvo visine i promjera vrata korijena. Varijabilnost je potvrđena i Duncan-ovim testom, i to na način da su biljke s obzirom na svojstvo visina grupirane u 11 skupina te s obzirom na svojstvo promjer vrata korijena u četiri skupine. Klasterskom analizom nije utvrđeno grupiranje populacija s obzirom na geografske i ekološke udaljenosti populacija. Korelacijskom analizom potvrđena je statistički značajna povezanost između visine biljaka i promjera vrata korijena te između morfoloških svojstava listova i visine biljaka i promjera vrata korijena. Dobiveni rezultati upućuju na to da se na temelju određenih morfoloških svojstava može provoditi selekcija provenijencija u mlađim fazama razvoja.

Srebrnolisna lipa (Tilia tomentosa Moench) smatra se važnom vrstom drveća u borbi protiv klimatskih promjena, a također je vrlo cijenjena u hortikulturi. Cilj istraživanja je utvrditi postojanje interpopulacijske i intrapopulacijske varijabilnosti svojstava ove vrste u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Mjerena su morfološka svojstva listova srebrnolisne lipe iz doline rijeke Sane (dva lokaliteta), kanjona rijeke Neretve (dva lokaliteta), te Nacionalnog parka „Fruška gora” (dva lokaliteta), sa trideset stabala po lokalitetu i 30 listova po stablu. Prosječna vrijednost duljine peteljke za sve populacije iznosi 40,3 mm, duljine plojke 111,0 mm, širine plojke 90,7 mm, udaljenosti prve desne razvijene žile od baze lista 0,3 mm, kut prve desne razvijene žile sa središnjom žilom 47,7°, duljina središnje žile 90,4 mm, odnos duljiina/širina plojke 1,3, odnos širina/duljiina plojke 0,8, ukupna duljina središnje žile sa petiolom 130,7 mm, duljina središnje žile/duljina peteljke 2,5, duljina peteljke/ukupna duljina središnje žile i peteljke 0,3. Najveći broj jedinki imao je dva primarna zupca po 1 cm duljine ruba lista. Analiza varijance za svojstva lista pokazala je da postoje statistički značajne razlike za sva svojstva lista po populacijama, dok je Dankanov test pokazao razdvajanje svih populacija u odvojene skupine za većinu svojstava. S obzirom na značaj srebrnolisne lipe kao vrste prilagodljive na klimatske promjene, kao i medonosne i vrste cijenjene u hortikulturi, potrebno je proširiti istraživanja na veći broj populacija, te provesti istraživanja na molekularnoj razini.

Ovo istraživanje obuhvaća opažanja fenološke varijabilnosti od 28 provenijencija hrasta lužnjaka u bosansko­hercegovačkom pokusu provenijencija u Žepču. Pokus je baziran na slučajnom blok sustavu sa tri (3) ponavljanja, gdje je svaka provenijencija u svakom bloku predstavljena sa 36 biljaka, osim provenijencija Drvar, Mutnica, Zvornik i Vinac, koje su djelomično zastupljene u pokusu. Proces listanja praćen je tijekom 2012. i 2013. godine, od kraja ožujka do početka svibnja. Praćeno je pet (5) fenofaza listova koje su za hrast kitnjak razradili Derory i dr. (2006.). Analiza fenoloških faza pokazala je da postoje statistički značajne razlike između ispitivanih provenijencija. Razlike su potvrđene za početak, trajanje i završetak pojedinih fenoloških faza listanja između provenijencija, što ukazuje na genetsku varijabilnost između populacija i zavisnost fenoloških faza od vremenskih uvjeta. U ovom istraživanju nije bilo moguće napraviti razliku između provenijencija na osnovi najranijeg pojavljivanja faza. Provenijencija Bijeljina nešto ranije ulazi u fazu B u 2012. godini, dok u 2013. godini u fazu B ulazi u isto vrijeme kao i ostale provenijencije. Provenijencija Bosanska Dubica kasni s ulaskom u sve faze u obje godine, i kašnjenje u odnosu na ostale provenijencije u prosjeku iznosi 7-10 dana. S obzirom na lokaciju populacije Bosanska Dubica u planinskim uvjetima možemo pretpostaviti da se radi o kasnoj formi. Dobiveni rezultati već sada mogu biti korišteni u programu oplemenjivanja hrasta lužnjaka, kao i u očuvanju genetske varijabilnosti uz pomoć in situ i ex situ metoda. Dobivene rezultate treba koristiti za planiranje, repopulaciju i reintrodukciju hrasta lužnjaka u Bosni i Hercegovini. Ovo istraživanje treba nastaviti kako bi se dobila detaljnija slika o fenologiji hrasta lužnjaka i utvrdila eventualna prisutnost ranih i kasnih formi, uzimajući u obzir i učinke klimatoloških uvjeta.