Ehokardiografija u ranoj detekciji poremećaja funkcije desne komore pri promjeni volumena krvi kod bolesnika na hemodijalizi

Uvod. Poremecaji funkcije desnog srca su prediktori lose prognoze kod pacijenata na programu hronicne hemodijalize (HD). U ovoj studiji ispitivana je validnost ehokardiografije u procjeni sistolne i dijastolne funkcije desne komore kod pacijenata na HD. Metode. Istraživanjem je obuhvaceno 30 pacijenata (55±11 godina) na hronicnoj HD kojima su rađene standardna 2D ehokardiografija i tkivni Doppler, prije i nakon HD. Rezultati. Ispitivanje sistolne funkcije desne komore prije i poslije HD je pokazalo da su frakciona promjena povrsine – FAC (36%±11 vs. 34%±11, p=0,464) i amplituda sistolne pokretljivosti anulusa trikuspidne valuvle –TAPSE (25,2mm±4,8 vs. 24,2mm±5, p=0,207) bile u granicama normalnih vrijednosti, nezavisno od smanjenja ukupnog volumena krvi nakon HD, dok je frakciono skracenje – Fs (43,8%±11,6 vs. 39,3%±13,2, p=0,014) bilo znacajno manje nakon HD, sto pokazuje zavisnost ovog parametra od smanjenja cirkulatornog volumena. Tei indeks desne komore pokazao je normalne vrijednosti, nezavisno od smanjenja punjenja desne komore nakon HD (0,59±0,44 vs. 0,69±0,27, p=0,18). Evaluacija dijastolne funkcije desne komore preko brzina transtrikuspidnog protoka (E talas, E/A) pokazala je znacajno smanjenje brzina nakon smanjenja volumena poslije HD, dok je odnos brzina E/E’ (6,02±3,19 vs. 5,66±1,83, p=0,599) ostao u granicama normalnih vrijednosti i nakon HD. Zakljucak. Ehokardiografska procjena sistolne funkcije desne komore pomocu FAC i TAPSE, kao i procjena globalne funkcije miokarda pomocu Tei indeksa, su pouzdane metode kod pacijenata na HD, posto se njihove vrijednosti nisu mijenjale u uslovima smanjenja cirkulatornog volumena nakon HD. Kao pouzdan parametar za procjenu dijastolne funkcije kod pacijenata na HD se može koristiti odnos brzina E/E’, koji se u ovom istraživanju nije znacajno mijenjao usljed smanjenja volumena krvi nakon HD.