Penzijsko osiguranje – „bauk današnjice“, mogućnosti i ograničenja za preobražaj

Bauk kruži svijetom. To je bauk bankrotiranog sistema državnog penzijskog osiguranja.1 Ovu tvrdnju Josa Pinere potvrđuje cinjenica dadanas u svijetu najveci broj zemalja imaju PAYGO sisteme koji se zasnivaju na principu međugeneracijske solidarnosti. Odavno su ovakvipenzijski sistemi u krizi i kao takvi su postali problem, cije lose stanje se sve vise usložnjava, a ne nikako pozitivno rjesava. Najveciproblemi PAYGO sistema (međugeneracijske solidarnosti) jesu ekonomski problemi – fi nansiranje, demografski problemi, organizacioniproblemi i na kraju problemi politicke prirode, koji snažno uticu na ekonomske. Nijedna zemlja dosad nije preobrazila svoj sistem u smisludobrog rjesenja, koji bi se mogao uzeti kao svijetli primjer danasnjice. Dakle, nema idealnog modela penzijskog sistema koji bi mogaoposlužiti svim drugim, da svoj penzijski sistem preobraze po modelu najuspjesnije zemlje. Vecina teoreticara u danasnje vrijeme smatrada je Cile država koja je napravila najveci iskorak u smislu preobražaja penzijskog sistema i da je to svijetli primjer koji možda trebaslijediti vecina zemalja u svijetu. Sta je zapravo Cile uradio? Tvorac cileanskog preobražaja penzijskog sistema Jose Pinera svojim projektomnaprosto je likvidirao obavezno penzijsko osiguranje, država je presla na drugi vid osiguranja, a to je kapitalizirana stednja. Pozitivniefekti tog preobražaja mjere se i danas, a prema ocjeni javnosti, oni se krecu uzlaznim trendom. Na tom putu ka uspjesnom preobražaju,a boreci se protiv svih ogranicenja, danas su zemlje Latinske Amerike (Peru, Bolivija, Meksiko itd.) koje žele da svoje penzijske sistemereformisu po uzoru na preobražaj Cilea. Nece biti lako, vrijedi ona „koliko god država, toliko novih modela penzijskih sistema“.